Marketing
EVO ME OPET 2
Potaknuta dobrom kritikom i osmjehom na licu nekih čtatelja mog prijašnjeg posta, odlučila sam se i ovaj tjedan javiti u sličnom "štimungu". Čini se da je moj prošli post, ako ništa drugo barem nasmijao nekolicinu mojih čitatelja- bdv. dio ljudi za koje nisam znala uopće da čitaju moje čičkarije. Pa krenimo.
Tijekom ovog tjedna u medijima se pojavio jedan savršen natpis o sloganu IDS-a. Slogan kao slogan, ali ja volim kozu- neće ići. Iako znam da se radi o čisto individualnom shvaćanju tog slogana, što je previše nije dobro ni sa kruhom. Mogu sve pokušati shvatiti ali na svoj plakat staviti slikicu koze i to uokviriti sa srčekom-a joj, joj!!!!!ovo ima da boli. I dok tako dolaze na vidjelo čudne sklonosti naših političara, mogu reći da doslovno jedva čekam da ta cijela zavrzlama oko izbora svrši- dosta mi je i Čačića, Đapića, Pusičke, a o Sanaderu da i ne govorim. Moram priznati da mu je ovoj potez sa stvarenjem reklame sa tetom Merker i ostalim čudnim stričekima donio dosta popularnosti i glasova, a sigurno odnio dosta para- da budem preciznija-NAŠIH PARA:
Pošto zbog bolesti nisam ovaj tjedan dolazila na fakultet,, imala sam ja druge brige. Pošto baš svi sad vole Kučan- moj selo, tj. predgrađe Varaždina, uzela sam si zadatak i preispitala svog djeda zašto on uopće odlazi na predizborne skupove i pri tome najviše vremena provede na mjestima s hranom, a iz vlastitog iskustva znam da nema pojma o politici. Sve moje nade u bolje sutra pale su u vodu nakon ovakvog odgovora. Na moje pitanje "o čemu je bilo riječi na skupu",on je ponosno odgovorio "znaš ja ti penzioner i ja ti ne kužim tu politiku, ali kobasice i ribice su bile super, baš za prste polizati. Ponadajući se da dobro nije čuo moje pitanje, ponovno sam ga postavila i onda zamalo umrla- znaš dijete drago, baš mi je bilo super, a dobil sam ti 3 olovke, 2 upalača, zastavicu i knjigu, ma knjigu sam dobil. Nakom ovog se ja pitam, za što se ja to borim????Ali on je to tako nevino rekao da nisam imala snage da mu objasnim neke stvari jer cijelu će godinu on imati sa čime paliti, mahati i imati što čitati. Nakon takvog šoka, uslijedio je još jedan- nimalo manje vrijedan. Moja druga baka,izjavila je da ja nemam pojma kako je političarima teško sa takvim nevjernicima kakvi sam ja, jer u sve vidim nešto za komentirati, a oni samo hoće najbolje za mene, oni znaju što je najbolje za mene, a ja još ne znam što je život i da ponekad treba na neke stvari zažmiriti.I tu je za mene umrla sloboda mišljenja i govora.
ja znam da ne možemo preko noći promijeniti stavove i mišljenja ljudi koji su odrasli u drukčijem svijetu i uvjetima, ali isto tako političari znaju da upravo takvi ljudi nose najviše glasova na izborima. To je tako tužno a tako istinito.
Post je objavljen 18.11.2007. u 06:44 sati.