U predvečerje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara palim svijeće u svom malom molitvenom kutku i razmišljam, koliko još boli i patnje ima u Vukovaru. Obnova je krenula, ali teško je procijeniti, gdje treba više uprijeti: u obnovu zgrada i infrastrukture ili u obnovu ranjenih duša, uništenih nada i izgubljene budućnosti. Nikako da se raziđu tmurni oblaci iznad Vukovara. Kao da se još uvijek nije osušila prolivena krv, a odnekud u zraku još odjekuju krici i zapomaganja nevinih žrtava. A sada još i ova sramotna Haška presuda!
Kako pomoći Vukovarcima, a i ostalima kojima je ranjeno i tijelo i duša? Govori se puno o oprostu. O tome neumorno govori i sudionik tragedije Vukovara fra Zlatko Špehar. Oprost, oprost, oprost....I ja sam puno slušala o tome, kako je to jedini lijek i za žrtve i za počinitelje i malo sam sumnjičavo gledala na one, koji nisu bili spremni na oprost. Kakvi su to vjernici? Pa Isus je oprostio svojim ubojicama i naložio nam da ljubimo svoje neprijatelje... Ali to je samo puka teorija ako nema Božje pomoći. Da bi to postalo stvarnost, treba nam milost s neba. Mi sami po sebi ne možemo oprostiti! Ja to nisam razumjela, sve dok to nisam čula od svoje prijateljice, osobe koja je sva Božja. Ona nije iz Vukovara i nije prošla vukovarsku kalvariju. Njoj je dijete bilo napastovano i poniženo od strane odraslog nečovjeka. I kad sam s njom razgovarala o tome i rekla joj, kako me čudi da ljudi, pa i vjernici, kad im se nešto teško dogodi, uvijek samo traže krivca i žele da mu se sudi i da ga se kazni, umjesto da mu oproste, ona mi je rekla: I ja sam se tome čudila i nisam to razumjela, sve dok mi se nije ovo dogodilo. A sada, ništa me ne može utješiti i smiriti. Samo želim da on plati za ono što je učinio. Samo mi je to u glavi: on mora biti kažnjen ! A da mu oprostim? To mi samo dragi Bog može dati. Ja nemam u sebi tog oproštenja! - Ostala sam bez riječi i dandanas o tome razmišljam! Ništa ne možemo učiniti bez Božje pomoći!
Zato pozivamo sve članove Molitvenog vijenca i sve dobre ljude, da pojačaju molitve i post za vukovarske žrtve, da im Bog udijeli milost oproštenja, da mogu oprostiti svojim krvnicima i da tako prekinu lanac mržnje i oslobode svoje duše.
Molimo i za zločince, da se i oni obrate i pokaju.
Molimo za sve ljude u Vukovaru, i za Hrvate i za Srbe, da nađu put pomirenja. Ako smo djeca jednog nebeskog Oca, onda smo i braća. Drugog puta nema!
Post je objavljen 18.11.2007. u 03:47 sati.