Žive tako Sandra i Mirko negdje na brdovitom Balkanu. Povlače se i vuku za nos dulje vrijeme – bi, ne bi, bi, ne bi – živjeli skupa. Kad, eto, počeli oni živjeti skupa. I jednoga dana, nedugo nakon useljenja Sandri, reče Mirko: "Jedva sam čekao da se uselim. Sad te više ne moram sexat. Dok si mi bila ljubavnica (ljubovca u smislu ne živjeli zajedno, op. SM.), morao sam te sexat svaki dan, da mi ne odeš…"
Sandra se isprva nasmije (amazing!!!), a onda ostane u čudu i nevjerici. I veli mi, iskreno, najiskrenije: "SM, ja to ne kužim! Al' zaista ne kužim! Uopće takvo razmišljanje…".
A što sam mogla, nego nasmijat se od srca. Ne kužim ni ja. Al' možda se iz toga da izvuć neka pouka… onak, antiglobalna,… ma, da brak, ni zajednički život! … Eto šta ti se može desit…
Dopunska napomena ili ti apdejt:"Sad si moja hraniteljica i ne mogu te više trošit, da traješ duže…" Reakcija ista… uz update "Ja sad samo trepćem očima… treba li na to uopće nešto odgovorit ili ne?".
Dakle, treba li ili ne…ili što, ako da?
Da, snijeg je pao, prestao, bljuzge nema, ali je tu Vještica s Istoka…
A ja idem spat… Moram budit nadležnog jer bi si pogledal Austina Powersa. Isuse, mislim da ću zaspat… Eto drame na pomolu…Sunday, bloody Sunday....
Post je objavljen 17.11.2007. u 22:24 sati.