...zadnji okretaj prije odlaska.
zadnji pogled prije doviđenja.
trčim mostom i prijelazim na drugu stranu.
ponovo se okrećem. nema ga.
nema utjehe.
otrčim dalje...
nalazim zgaženi cvijet.
sjednem na tlo i čekam.
počinje kiša.
gledam ravno u sivi oblak iznad sebe
i vidim milijardu boja u njemu.
sati prolaze... a ja, ja stojim na mjestu.
ustajem. dolazim do kraja svijeta,
i skoro padnem u bezdan.
ne želim se vratiti...
imam li gdje?
sada se upirem,
pokušavam, samo na tren
poletjeti.
niti tren...
nemoguće je otići.
okrećem se,
i uz duboki uzdah...
vraćam se...
osuđena sam na sebe...
Post je objavljen 17.11.2007. u 19:32 sati.