sada mi je totalno čudno sjedit za kompom i pisat blog.već godinu dana nisam,a bog će znat kako se sad što radi.a,valjda ću pohvatat i opet ubacivat slike i pisat i .......bog zna što.samo nadam se brzo .nemam koga pitat.ŠTA DA RADIM?ono što sam prije pisala su bile gluposti.ma ,zaboravite ih.
svašta se desilo u ovih godinu dana.čak sam mislila izbrisat blog al sam odustala.zašto brisat?ma dobro nekoliko postova(gotovo sve) da.a šta mogu neću one gluposti pustit.e da sam se prije sjetila bloga tu bi ispuhala ljutnju,razočaranje,veselje i tugu.zašto razočaranje i tuga podebljano?zašto istaknuto?ma posvađala sam se s prijateljicom .jednostavno me iznevjerila,razočarala.nisam mislila da je tako podla i zla.bila sam joj dobra za jadikovanje skoro dvije godine.bila sam joj i u najtežim trenucima potpora ,opraštala joj sve i čuvala tajne,a ona mo zbog male pogreške nije htjela oprostit.da stvar bude gora o kad smo se posvađale cijeli razred mi je okrenuo leđa.nikome više nisam bila prijateljica.ipak,ima boga,kako bi moj tata reko.sve njene spletke su izašle na vidjelo(iako je ja nisam odala).razrednica je doznala i pod jednim satom razrednika poslala pol rezreda doma osim nekolicine(među njima smo bile nas dvije).lijepo joj je na fino priložila sve njene krivice i krivnje .na kraju mi je oprostila (a i ja njoj).sada službeno nismo posvađane iako je situacia veoma zategnuta.nikada joj više neću moć vjerovat niti pomagat kao nekad jer ovo je zasigurno previše.zar ne??
PS.sada znam,sada pišem blog i to je dobro .SAMO,MOLIM VAS KOMENTIRAJTE.
Post je objavljen 17.11.2007. u 15:19 sati.