Marketing
How I wish...
Imam tolku želju za pisanjem posta. U zadnje vrijeme sam skužila da sam se dosta navukla na to pisanje postova. Već imam cijeli post u glavi, al znam da ću pola toga zaboravit ili drukčije napisat, a ne onako kako sam si zacrtala u glavi.
Ma čudna sam ja osoba.
Zabijelio je snijeg. Predobro se osjećam. Tako sam sretna!! Pogledam van i vidim te bijele pahulje koje ovaj prljavi i pusti grad uljepšavaju i unose božićnu atmosferu u njega. Ali jedino će mi bit žao, ako baš za Božić neće padati snijeg. Onda to nije onaj pravi Božić. Ipak snijeg daje neku svoju posebnost. Radujem se Božiću. Jedva čekam kičenje bora, otvaranje darova i provođenje vremena s obitelji i svojih najbližih. Znate onaj osjećaj na božićno jutro, onaj miris kuće i veselje i sreća u zraku...nešto predivno!
Ne znam zašto, ali u zadnje vrijeme sam dosta sebična. Sve želim samo za sebe. Želim da me svi vole i da se svima sviđam, ali znam da je to nemoguće. A isto tako želim ovo što imam zadržati zauvijek za sebe.
Želim zadržati svoje prijatelje, svoje roditelje i njega kraj sebe.
Htjela bi im reći koliko mi znače.
Pogotovo Ona...malena volim te puno.
Samo da znaš koliko...tako sam sretna zbog tebe i šta te imam!!
Obožavam te previše.
Ošišala sam se. Morala sam si malo promjenit izgled. Zadovoljna sam. Izgledam potpuno drugačije. Ali problem je što sam se promjenila samo fizički. U glavi sam ostala još uvijek ista. Skužila sam da sam baš kao malo dijete, ali odrast ću već...ima vremena za to!! :)
Kako je lijepo napokon biti sretan. Napokon imati nešto što te toliko ispunjava, što ti toliko daje snage za naprijed. Više ne želim biti ona koja će se skrivati iza drugog kad joj bude teško. Više ne želim biti ona koja će plakati prva. To želim ostaviti iza sebe. Želim se zauvijek ovako osjećati. Na ovakav način disati.
Idem sad na grudanje.
Idem uživat!
Želim vam lijepo proveden vikend.
Volim vas sve...pusa
Čekam..
Koga?
Što?
Ne znam..
Nije ni bitno..
...mah, mah... =)
Post je objavljen 17.11.2007. u 15:02 sati.