Kao trebao bih napisati post o koncertu The Arcade Fire u Beču, ali kako mi se to baš i ne radi dajem Vam na uvid (tek mrvicu cenzurirani) mail koji sam napisao za jednu frendicu.
Ej,
a šta da ti kažem o koncertu najboljeg benda na svijetu, koji svakom svojom pjesmom u svakoj sekundi iznova dokazuje da je najbolji bend na svijetu-naravno da mi je to bio najbolji koncert u životu (ili barem još od koncerta Mercury Reva u Zagrebu prije dvije godine). Detaljnu recenziju možeš pročitati ovdje , a ja samo mogu pridodati da se cijela moja ekipa (uključujući najbolju blogericu na svijetu- Rusulicu) zaljubila u Regine i osobno smatram da obrada pjesme Still Ill i nije bila najuspjelija, ali mi je bilo baš super vidjeti zbunjena lica ljudi oko mene koji nisu imali pojma o čemu se radi. Prema tome ne slažem se da bi The Arcade Fire i u najneispitativnijem razdoblju trebali razmišljati o karijeri tribute banda The Smithsa. The Arcade Fire su bend koji je na vrhuncu stvaralačke snage i na samom glazbenom Olimpu svijeta i nadam se da će što duže i ostati, a ako se moje nade ne ostvare, barem ču znati da sam ih vidio upravo onda kad je to trebalo- dakle SADA.
I još samo par crtica sa putovanja:
- u Beču gotovo na svakom koraku se mogao čuti neki od jezika za koje nikome iz moga društva ( pa ni tebi) ne treba prevođenje (i ne govorim ovdje o engleskom s kojim se gotovo i nismo susreli), tako da smo se osjećali gotovo kao kod kuče.
- Siguran sam da će te zanimati da sam si kupio super jaketu, konzumirao najbolji kolač u Austriji (barem po riječima frendice koja je prvakinja u pohođenju koncerata , pa je tako prošli tjedan u Londonu vidila CTUSM, The Wedding Present i ne sjećam se koga još sve ne, i bila je već 3 (slovima tri) puta na Bright Eyesu i zbog toga je mrzim iz dna duše.)
- Ručali smo u Vapiano restoranu, gdje je kuhar pred nama spremao jela i pri tome smo mogli sami odabrati sastojke (vrstu tjestenine, začine), tako da smo i mi sudjelovali u kuhanju a da nismo uprljali ruke, što je ako se mene pita prava stvar.
- Na Interliberu u Zagrebu sam za male pare (knjigu pjesama mog prijatelja sam platio 10 kuna, a Generaciju X Douglasa Couplanda čak 9 kuna itd.) kupio nekoliko kila knjiga i tako sam otkrio koliko teška može biti književnost.
Ne bih te sada gnjavio sa pričama o svim druženjima, okupljanjima na kojim sam sudjelovao, o tome da smo na kvizu u Booksi bili šesti od 20 ekipa (evo jesam, pa šta) i da sam napokon nagovorio jednog od najboljih i najoriginalnijih blogera na svijetu (ne, ne radi se o Stokeu) da svoj blog pretvori u knjigu (i izgleda da će se to skoro i dogoditi, čemu se stvarno veselim)…ugnjavio sam te već i previše, pa te samo pozdravljam do slijedeće gnjavaže.
Z.
ps. Sličice možete pogledati kod strokea.
Post je objavljen 17.11.2007. u 14:18 sati.