SIVE SJENE SE SMIJEŠALE
Sive sjene se smiješale,
Boja zgasla, zaspo zvuk,
Život, kretnje su nestale
U val mraka, dalek huk...
Roj leptira prhat stane,
Tek čujan zraku nijemu...
Čas tuge neiskazane!...
Sve je u meni, ja - u svemu!...
Oh sutone tihi, prisni,
Lij se na dno bića mog,
Tihi, sneni i mirisni,
Zalij me i smiri svog.
Maglom samoumirenja
Prepuni mi osjećaj!...
Daj okusit uništenja,
U svijet sna me pomiješaj.
(T. F. Ivanovic)
Post je objavljen 17.11.2007. u 12:11 sati.