Pregled posta

Nakon turnira (2)

Kad smo išli na turnir u Pulu imali smo dosta vremena za pretresanje bridž tema. Neposredno prije puta saznali smo da grad povremeno financira sportske udruge pa smo dogovorili kako da tražimo pomoć. Zatražili smo od poglavarstva grada Dubrovnika pomoć za nabavku opreme. Njima se svidjela ideja o organiziranju humanitarnog turnira pa su nam odobrili pomoć i mi smo imali sredstva za nabavku ScoreBridge programa.
Zanimljivo da su nam se u devetom mjesecu javili iz bridž saveza Srbije da igramo njihove simultane turnire ali ponudu sam odbio zbog nedostatka interesa među članovima kluba. Kontaktirao sam Annu iz Ecats mailom i prijavio nas za turnir. Objasnila mi je obaveze i na koji način da pošaljem rezultate i uplatim prilog. Kako turnir ima brošuru sa analizom svih bordova koja se plaća odlučili smo da nam je pošalje mailom kako bi je isprintali članovima da smanjimo klupske troškove. Ann je odlučila da nas počasti sa brošurama jer prvi put nastupamo. Stvarno lijepa gesta od nje a uz to ne mora brinuti da bordovi prerano ne procure na internet. Računali smo tada da ako uhvatimo 5-6 stolova bit će super.
U međuvremenu je krenuo tečaj na sveučilištu i bližio se dan kad ću postat otac. Iva je već nervozno čekala da se rodi beba a ja sam nervozu liječio predavanjima bridža. Negdje oko dvadeseti listopada stigao je paket iz Engleske – stigli su bordovi i brošure.

Sve je bilo spremno a onda šok – na klupskom turniru 23. listopada saznamo da je ponovo zamjenjena brava na WC-u koji koristimo u zgradi. Kako su od svibnja korisnici prostora u Širokoj Ulici 4 postali i šahisti ŠK Dubrovnik kojih ima tridesetak aktivnih i daleko su najbrojnija organizacija počela je svađa oko korištenja WC-a. Zgrada ima WC za korisnike koji je pod ključem ali ključ ne dobijete kad postanete korisnik. Prije dvije godine Titomir je dobio ključ preko poznanstva sa jednom gospođom koja tamo radi pa smo koristili jedan WC za koji se ispostavilo da je - ženski. Kad su šahisti došli dao sam im ključ da ga iskopiraju jer sam vjerovao da je u pitanju propust a u stvari sam otvorio Pandorinu kutiju. Dva dana kasnije je brava bila promjenjena a nas nitko nije obavijestio ni o čemu. Tada sam zvao gospodina iz gradskog kotara koji je objasnio da ne možemo dobiti ključ jer je WC ženski. Čovjek nije znao da žene igraju bridž - moramo više raditi na promicanju bridža. Onda smo slali mailove i zvali gradski ured za upravljanje nekretninama ali bez odgovora. Tada je Ivi puknuo film. Ona je otišla u općinu i tražila razgovor sa pročelnikom ali je prvo poslana da urudžbira zahtjev za ključem. Pa je to napravila. Onda su je pitali da što piše u ugovoru. Kojem ugovoru? Onda je pročelnik bio nedostupan jedno vrijeme. Tada je Iva lijepo svako dva tri dana dolazila gospođi u gradskom kotaru koja je promijenila bravu. Računajte da je srpanj i kolovoz bio jako vruć a da je Iva bila u sedmom mjesecu trudnoće. Gospođa je shvatila da i žene igraju bridž i da dok igraju bridž imaju potrebu ići u WC a da trudna žena ima još veću potrebu ići tamo pa je obećala dati ključ kad joj gospodin pročelnik dopusti. Tako je još jedno par puta Iva išla a gospođa da ne može na telefon dobiti pročelnika. Pa je Iva nabavila broj privatnog mobitela pročelnika, ušla u kancelariju gospođe, nazvala pročelnika i dala joj mobitel na uho. Onda smo dobili bukvicu kako možemo davati ključeve drugim korisnicima i da to više nikad ne radimo i da nećemo još dugo koristiti prostor i niti dva tjedna kasnije dobili smo ključ.
Dakle sada bi htjeli napraviti jedan poseban događaj u prostoru koji je pretrpan sa šahovskim rekvizitima i starim stolcima, sa pet žarulja koje rade, gdje jedva stisnemo šest stolova, koji nema WC i nema grijanje. Dube Zvrko je savjetovala da kontaktiramo gospođu Jelku Tepšić iz grupe hotela Valamar za prostor. Poslali smo mail sa molbom i objasnili što želimo napraviti. Gospođa Tepšić je prepoznala dobru nakanu i odmah nam pomogla da igramo u hotelu President. Već sljedeći dan sam bio na razgovoru u hotelu koji nam je osigurao salu i stolove. Ovim putem se još jedanput zahvaljujem gospođi Tepšić i gospodinu Avramu na razumijevanju i pomoći.
Nekoliko puta smo pozivali članove oba kluba na turnirima da dođu na turnir i odazvali su se gotovo svi aktivni igrači bridža u Dubrovniku i okolici. Tražio sam i partnere za one koje nemaju s kim igrati pa smo tako vikend prije turnira imali četrnaest parova. Poslali smo dopis novinarima i na radio Dubrovnik.

U međuvremenu sam postao tata male Natalije i nakon svisvetih ona je stigla doma. Pobrinula se za mnoge neprospavane sate ugodno iskorištene za namješavanje bordova. Dok mala plače smirujem je, dok sisa slažem karte i tako dvije noći zaredom nismo spavali. 32 borda se slažu efektivno oko tri sata ali ovako puno duže.
Dan prije turnira počeli su dolaziti pozivi. Zvali su novinari i počeli se raspitivati o turniru. Slobodna Dalmacija, Večernji List, Dubrovački Vjesnik. Radio Dubrovnik je snimio izjavu za županijske vijesti. Bio sam zatečen sa pozitivnim prijemom akcije.
Utorak ujutro trebalo je složiti salu. Pokupio sam iz kluba u gradu boxove, cedulje, čoje i usput pitao ključ od WC-a. Još sam spojio dva para dok sam spremao opremu u jutro prije turnira i gledao koje kretanje ćemo koristiti. Odlučio sam za sedam stolova igrati klasično Mitchell kretanje, a sa osam stolova Mitchell bye stand with relay. To ovako naučno zvuči ali u stvari to je standardno parsko kretanje koje ima umetnuti stol gdje nitko ne igra (bye stand) i prvi i zadnji stol u sali dijele bordove (relay). Pripremili smo i pehare kao i Pudsey-a, maskotu turnira. Kupio sam Nataliji medu ali smo se dogovorili da nam ga posudi za turnir. Majka je profesionalno postavila zavoj sa gazom Pudseyu preko desnog oka i sve je bilo spremno.

Navečer je bilo osam punih stolova! Došli su bili novinar i fotograf iz Slobodne Dalmacije i okinuli nekoliko snimaka. Turnir je krenuo dobro uz malo problema oko upisa u neuobičajene cedulje. Cedulje su stigle sa opremom turnira tako da su NS parovi bili isprintani. Srećom program za računanje ima sortiranje po parovima tako da mi nije otežalo upis. Nakon dva kola sam uzeo tacnu i prošetao po sali i skupljao priloge. Skupili smo skoro sto kuna po igraču! Zahvaljujem se svima koji su došli i stvarno se pokazali u najljepšem svjetlu. Nakon turnira poslao sam uplatu PayPalom ECatsu u korist akcije i dobio zahvalu od organizatora upućenu svim igračima:

Frano that is absolutely fantastic - thank you so so much ... please thank your members for their enormous generosity and kindness. You are wonderful - truly wonderful !

Turnir je išao svojim normalnim tokom. Zvonili su mobiteli ali nisam nikog kažnjavao jer je ovo prilika da svi sudjelujemo neovisno o obavezama, jednom u godini neće propasti turnir ako netko mora primiti poziv. Bilo je i živciranja zbog bordova, klupska legenda Niko Dubčić opao je slem i živ se izjeo a kad mu je partner počeo objašnjavati i kamen bi proplakao. Niko ga je poslao u jedno mjesto ali je samo izazvao smijeh. Bilo je i zvanja suca zbog tehničkih prekršaja ali sve je proteklo u fer igri. Usput sam saznao da godinu dana vodimo krivog Kalauza u evidenciji turnira. Maro i Vlaho su braća blizanci i navikli su da ih brkaju ali godina dana... Pobjednici turnira bili su:

1 Toni Radić - Mišo Jančić 68%
2 Dubravka Zvrko - Frano Mozara 66,3%
3 Tomislav Mačai - Antun Matana 58%
4 Frano Staničić - Ivica Obad 57%



Post je objavljen 17.11.2007. u 12:07 sati.