Gledamo kako Šimić u Milanu grije klupu.
I slika se u Milanelu, teško mu je, teško...
Do suza ganut nad sudbinom nogometaša koji ne zna šta bi s parama, Blažičko zabrinuto upire pogled prema Štimcu, krupnim okicama moleći Velikog Maga nogometne znanosti, Štimca, za pojašnjenje - pa šta se to događa, Igore, zašto Dario ne igra, zašto?
Štimcu je falila još samo lula i duga bijela brada u stilu kakvog mudraca ili kapetana nekog prekooceanskog jedrenjaka, dok je razmišljao o toj dubiozi modernog svijeta.
Zemlja se na trenutak prestala okretati, dok se Igorove vijuge oštroumno proučavale sve moguće faktore i varijable uključene u ovo krucijalno pitanje!
Blažičko povećava dramu, sad skoro već plačljivim glasom, te sa facom lažnog dušebrižnika o osobi, kojoj btw dušebrižništvo, s obzirom na pare koje posjeduje i ne treba: ako već ne igra, zašto ga ne prodaju, zašto, o Igore Vrli?
Igor Veliki otpuhne dim iz svoje lule, pa slavodobitno, a-la-Newton kada je skužio zakon gravitacije, odgovara mirno i zadovoljno jer je, kao kakav Sherlock Holmes riješio neki full misteriozni slučaj:
Odgovor je jednostavan (my dear Watson...) - zato što im je potreban!
Udah... Pa sam pao sa stolca. Pa ponovo ustanem, pa padnem na guzicu od divljenja pred ovim genijem!
Kakva mudrost, kakva genijalnost...
Ma šta će nam izbori, Igora Mudrog za ministra poljoprivrede, a Blažička bar za pomoćnika ministra. Neka malo motikom mlate po zemlji umjesto po nama svojim biserima.
Presuda: 3 udarca mokrom krpom po glavama :)
Post je objavljen 17.11.2007. u 11:55 sati.