*****************
Priča za roditelje
Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, ostaju vam vaša djeca.
Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca.
Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju.
Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi – od Boga.
/Siniša Glavašević
u Vukovaru, prije 18. studenog 1991./
(iz knjige PRIČE IZ VUKOVARA, Matica hrvatska, Zagreb 2001., str. 31-32)
/Preuzeto sa bloga U SPOMEN VUKOVARU/
***************************
"Ljubite našu lijepu hrvatsku domovinu!
Ali jedno ne zaboravite, a to je da proširite ljubav prema svojoj domovini na cijeli svijet.
Ne budimo mali srcem i duhom!"
/o. Ante Gabrić/
***************************
Danas se utječemo zagovoru sv. Elizabete Ugarske!
Sveci su ljudi koji ne samo da su Božju Riječ čuli, memorirali je, oni su je nasljedovali, i unatoč svim poteškoćama živjeli !!!
Oni nisu prošlost, oni su budućnost naša ...
U čestitci sestara klarisa braći i sestrama FSR-a sam ovo pročitala:
"Dao Gospodin da se po zagovoru sv. Elizabete i po našem primjerenom životu sve patnje ovoga svijeta preobraze u crvene ruže ljubavi."