koješta. putokazi koji me doveli:
cjevaste misli o eustahiju-tumaranje kvartom-kontempliranje suicida i knjiga-žestoko čišćenje štednjaka misli o osakaćivanju-dolazi eutahije gristi mi očne jabučice-slike o eustahiju-njegov lik, bijele ruke plave šake, zamračena soba, nema očiju. tako zgrčen tako bolećiv izložen esutahije, meso i koža, bez kostiju, okamnjen u tišini. ne dopire. možda stubište i ubrzavajući topot. lepet po prozorima. eustahijevo lice nova je priča. mjesečevo lice, to lice, ponekad šestogodišnje, ponekad okorjelo. oči utonuli otoci skriveni nosnim grebenom oko kojeg su se privinuli. senzualna usta ali osušena, gutaju zrak, završavaju s riječima snaga sebe.
ljupko zgrušani puding buja+nick drake+jesmo li ovo zaista mi, nas petero prijateljičica za stolom. sve što je bilo krhko, ranjivo prije, sad je očvrsnulo, poprimilo karakteristični izraz, rana se pod kožu pritajila. malo pijana pa neću više, a tek je pola 12, nekada se postove pisalo u 4 ujutro, tko ima hrabrosti za toliko iskeženog prkosa. što ja radim ovdje, upitam se. koješta, ponudi se odgovor, a onda počne, što god, bez upitnika.

Open up the broken cup
Let goodly sin and sunshine in
Yes that's today.
And open wide the hymns you hide
You find reknown while people frown
At things that you say
But say what you'll say
About the farmers and the fun
And the things behind the sun
And the people round your head
Who say everything's been said
And the movement in your brain
Sends you out into the rain
Post je objavljen 16.11.2007. u 23:30 sati.