Osiromašeni uran (DU) i njegova upotreba u suvremenom ratovanju
Opasni osiromašeni uran korišten i tijekom napada na Srbiju 1999., te u Bosni i na Kosovu, a projektili sa osiromašenim uranom i dalje hrđaju u Sjevernom Jadranu!
Otkriveno je da se osiromašeni uran taloži u limfnim čvorovima, mozgu, testisima i drugim organima, a da kratkoročne i dugoročne posljedice nisu poznate. Utvrđeno je povećanje broja deformacija kod potomstva osoba izloženih osiromašenom uranu; dok uzorci urina veterana Zaljevkog rata pokazuju abnormalne količine osiromašenog urana i nakon deset godina. Zašto je tako malo napisano o DU i njegovom utjecaju na ljudsko tijelo?
Hrvatska je na najboljem putu da uskoro postane članica NATO pakta. NATO koristi oružje koje sadrži osiromašeni uran kojega Amerikanci marketinški zovu depleted uranium tj. osiromašeni uran. Takvo oružje proizvodi se u Americi i koristi diljem svijeta u globalnom ratu protiv terorista te na preostalu fosilnu energiju i resurse. DU oružje koristi se zbog svojih odlika probijanja oklopa, armiranih betona i sl. UN je DU oružje proglasio ilegalnim jer se brutalne posljedice djelovanja takvog oružja na vojnike i civile vide tek desetljećima nakon napada!
Do sada su se vodila 4 takozvana “nuklearna rata” - dva iračka, jugoslavenski i afganistanski. Američko ministarstvo obrane ne priznaje DU i biokemijska oboljenja svojih veterana.
Uranij je 1789. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka). Ime je dobio po planetu Uranu. To je srebrni, savitljivi i kovki metal, potamni na zraku. Reagira s vodenom parom, a uranijev prah reagira i s vodom. Lako se otapa u kiselinama, osim u nitratnoj koja ga čini pasivnim, otporan je na lužine. Uranij je radioaktivni element koji je visoko radiotoksičan i kancerogen. Spojevi su mu visoko toksični i imaju kumulativni efekt. Najvažnije rude uranija su uranijev smolinac ili uranit, karnotit i tobernit. Glavna primjena mu je kao nuklearno gorivo pri čemu uranij-235 služi kao direktni fisijski materijal a uranij-238 služi kao sirovina za dobivanje plutonija-239 koji opet služi kao fisijski materijal. Uranova rudača sadržava 0.71% uranovog izotopa uranij-235, 0.0058 % uranovog izotopa uranij-234 U i 99,28% «osiromašenog urana» tj. uranija-238.
Svaki od ispaljenih DU projektila ostavlja iza sebe radioaktivnu prašinu s alfa, beta i gama radiotoksičnim česticama koje će stanovnici bombardiranih zemlja udisati, jesti i piti još jako dugo vremena. Nukleotidi U-238 će pola svoje radioaktivnosti izgubiti tek za 4.5 milijarde godina! Za usporedbu, svemir je star 13.7 milijardi godina (tako bar kažu). U Iraku, na nukanim mjestima (većinom gradovi), izmjerena radioaktivnost je 1000 do 2000 puta veća od normalne.
USA već godinama koristi nuklearno oružje pod brandom osiromašenog urana što nam kao subliminalna poruka ili subliminalni brand treba podsvjesno reći kako se radi o nečemu što je bezopasno za zdravlje. Istina je dijametralno suprotna. Osiromašeni uran djeluje još milijunima godina polagano, sistematski uništavajući sve s čime dođe u kontakt. Ono što ovakva prašina čini stanovništvu Iraka, Afganistana i balkanskih država može se nazvati jedino oružjem masovnog uništenja s produženim djelovanjem. Procjenjuje se da je do sada u Iraku, Kuvajtu, Afganistanu, Kosovu, Srbiji, Bosni, Makedoniji i drugim zemljama bačeno oko 650 000 tona DU oružja. Samo u 1. Zaljevskom ratu saveznici su utrošili 350 000 tona DU municije, dok je na Balkanu bačeno, po nekim procjenama, samo 10 tona. NATO je priznao da je u Sjevernom Jadranu još oko 130 neispaljenih projektila izbačenih zbog sigurnosnih razloga prilikom povratka bombardera u Aviano.
US vlada, kako svjedočimo, malo-malo pronađe nove žrtve koje povremeno gađa DU oružjem odlagajući tako svoj nuklearni otpad u tuđem dvorištu. Cijeli svijet je njihovo RAO odlagalište! Umjesto da plaćaju skupo odlaganje u skupim odlagalištima radioaktivnog otpada, oni takav otpad stavljaju u oružja i kroz svoju agendu neokolonijalnog ratovanja odlažu u bombardiranim zemljama!
Upotreba DU projektila sa osiromašenim uranom započela je 1973. kada je Izrael koristio (uz američko nadgledanje) DU bombe u Yom Kippurskom ratu. Renesansu doživljava prvim Zaljevskim ratom i nadalje. Naime, ne radi se o bilo kakvom oružju za masovno uništenje , već oružju koje nuklearnim zagađenjem ostavlja trajne posljedice za ljude i okoliš. Iako nas mediji plaše terorističkim «prljavim bombama» u metropolama, Amerikanci upravo takve bombe – samo upakirane u brand «osiromašenog urana» - koriste u svojem globalnom ratnom pohodu.
Prije više od dvije godine, snimljen je dokumentarac «Beyond Treason» o američkim vojnicima koji su iz rata došli s trajnim posljedicama zbog izloženosti DU, biološkom i kemijskom oružju, što je u kombinaciji s cjepivima, nametnicima i drugim kemijskim i biološkim tvarima uvjetovalo cijeli niz oboljenja koja se nazivaju sindromima. Rokke u dokumentarcu kaže da je gotovo 250 000 američkih vojnika kontaminirano i izbačeno iz vojnog stroja zbog bolesti povezanih s tzv. Zaljevskim i Balkanskim sindromom. To je optimistična brojka. Broj oboljelih će se povećavati jer su vojnici i dalje u Iraku i drugim državama kontaminiranim s osiromašenim uranom. Rokke je 1991. bio jedan od čelnika američkog DU programa, i sam je kontaminiran prilikom čišćenja tenkova. Trajno. Nema lijeka za to. Udahnut, popijen ili kroz kožu upijen uran taloži se u zubima i kostima jer ga tijelo prepoznaje kao kalcij!
Znanstvenica i stručnjakinja za opasnosti niskoradioaktivnog zračenja Loren Moret vrlo je zabrinuta za zdravlje kontaminiranih civila u nukanim zemljama. Kaže da je tadašnji friški glavni tajnik NATO-a Lord Robertson (naslijedio Javiera Solanu) - 1999. javno izrekao da je SAD koristio DU bojeve glave u svakom projektilu izbačenom tijekom invazije na Jugoslaviju. Moret apostrofira kako su Srednji istok, Centralna Azija i Balkan trajno kontaminirani.
Kada udahnemo, popijemo ili pojedemo radioaktivne čestice, one zauvijek ostaju u našem tijelu mijenjajući tijek uobičajenog staničnog života. Energija konzumiranih radioaktivnih čestica deformira stanice i dolazi do trajnih neizlječivih oboljenja. Povećani broj oboljelih ne bilježi samo vojska koja je u kratkom vremenu bila izložena visokim koncentracijama tih radioaktivnih čestica, ono najgore tek slijedi za stanovništvo zemalja gdje je ovakvo oružje korišteno.
Prvi Zaljevski rat vodio se prije 16 godina. Roditelji u Iraku više ne pitaju je li beba muškog ili ženskog spola. Pitaju je li normalno. Zamislite što će biti za još 15 godina? A za 300? A za 1000?
Japanski profesor Dr. K. Yagasaki izračunao je da je Amerika od 1991. upotrijebila osiromašenog urana u količini koja predstavlja atomski ekvivalent 400 000 bombi bačenih na Nagasaki. Radijacija koja je tako oslobođena 10 je puta veća od svih izvedenih nadzemnih testiranja atomskih bombi ikada!
Prema dostupnim podacima iz 2002. Amerika ima 480 000 tona uskladištenog osiromašenog urana, dok cijeli svijet zajedno, po službenim podacima, ima gotovo 1,200.000 tona.