Danima sam premišljala
što i kako se prijaviti,
skupljala preporuke
i prevodila materijale.
Nervozna sam bila
tog hladnog prijepodneva
nadajući se da ipak
ništa neće poći krivo.
Predala sam omotnicu
s dragocjenim papirima,
brižno prikupljenima,
uredno posloženima.
U tom trenutku
došlo mi je da uskliknem
usred gomile ljudi
u odijelima i s buketima.
Napokon sam dozvolila
da mi dođe do glave:
to je to što želim
i čemu se već sad veselim.
Velika žuta omotnica
sa sobom je ponijela
moje snove i nade
za neko bolje sutra.
Post je objavljen 14.11.2007. u 17:37 sati.