Dva anšela na velikim udaljenostima placu..
Bog ih tjesi..i sto vise rijeci cuju..
To vise suza tece na nebu..
Kise na zemlju dolaze..
Ta dva anšela nasi cuvari..
Pokusavaju naci utjehu..
Guse ih krivnja i ocaj..
Tuga sto ja i ti nismo zajedno..
Dok njih tuga prati i dok su daleko od nas..
Demoni nas u noci prate..
Ne daju nasim srcima da se vole..
Oziljci novi se stvaraju..
Krv to tko zna koji put tece..
Srce moje krvari za tobom..
Ako ne sada..voljeti cemo se jedan dan..
Tuga ce umrjeti..Srce ce prestati da krvari..
Prestati ce da kuca..
Ali dusa ce te voljeti..Anšeli sretni biti ce..
Kise silne prestat ce..
Vjecna ljubav biti ce nasa..
Vise nece biti u mraku placa..
Demoni ce da nestanu u vatri iz koje su se rodili..
Biti cemo slobodni i znati da smo se voljeli..
Iako tada nismo bili zajedno..
Tuzno..
Suza sada potece niz obraz..
Ne brini..
To je suza srece..
Suza koja pada na samu pomisao..
Pomisao da cemo jednom biti zajedno..
Post je objavljen 16.11.2007. u 20:01 sati.