Ona moja jogunasta duša nekako je danas djetinjasta, razdragana, nasmiješena, topla.
Upalila je mirisnu svijeću, drhti mali plam.
Kad me zoveš to je kao
Da mjesec je u vodu pao
I dok se na me smiješi rijeka
Ti me zoveš iz daleka
Kad mi pišeš to je kao
Da si za me zvijezde krao
I dok trepere puste noći
Ti mi pišeš o samoći
Kad mi dođeš to je kao
Da svoj si život meni dao
I dok padaju guste tmine
Ti mi stižeš iz daljine
Kad mi odeš to je kao
Da brodolom bjesni zao
I dok tonu moje lađe
Ti mi ideš u beznađe
Kad te nema to je kao
Da si strašnu vatru zvao
I dok svuda plamti zrak
Tebe nema, crni se mrak
Podjetinjite li katkada pa tepate sami sebi ?
Post je objavljen 16.11.2007. u 20:10 sati.