"Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći."
T. Ujević

Pognute glave
sklapam oči
i putujem avionom za Nigdjezemsku.
Skrećem na lijevo
i susrećem Petra Pana.

Nemiri srca.
Drhtim.
Cijelu mene prožima
polarna čistoća.
Negdje oko 15 km
od cilja susrećem tebe
s aurorom u očima.
Blistaš.
Zubi su ti bljesnuli u mraku
obasjani aurorom iz tvojih očiju.
Drukčije se držiš ovdje
gdje te sanjam.
Ispršen si i visok.
Otkriven.
Zaljubila sam se u tvoju skutrenost.
Ušmrkavam prah za letenje
i odem k Petru Panu.

Dovoljno je pognut
za moje kriterije,
Svijetli i dalje.
Ali isključi struju,
pa da vidim kako će ti sada ići.
Mislio si da sam ti obećala sebe?
Prečuo si.
*Nisam sposobna za refleksiju i alegoriju u zadnje vrijeme.
Previše sam zaokupljena sobom i Njim.
Možda me shvaćate.*
Pogledaj me u oči i nemoj mi odoljeti.
Samo se nagni i uzvratit ću ti.
Ne znaš koliko to čekam.
Nemoj me ostaviti u iščekivanju.
Vaša Princess in love *with the maiden*
Post je objavljen 16.11.2007. u 17:55 sati.