Događaj koji mi se dogodio danas, oko 11,30 sati na Ilici, zapravo kod mjesta koje se nekoć zvalo Trg Francuske republike, a kako nam Francuzi odavno nisu prijatelji, a nedostatno smo odali poštovanje najvećem sinu domovine u njenoj poznatoj povijesti, to mjesto se zove Trg Franje Tuđmana.
Koristim svoju zakonom osiguranu pauzu na poslu i šetkam se s kolegicom. Prilazimo štandu s promotivnim materijalima masovnog pokreta koji se vodi kao politička stranka, a poznat je pod skraćenim imenom HDZ.
- Je li bi možda mogli dobiti kape.- pitam promatrajući promotivne materijale.
- Nema kapa!- odgovara domoljubni dinarid zadužen za upravljanje štandom.
Ubrzo se ispravio. Na štandu je stajala nekakva lista podrške dr. Ivi Sanaderu, moraš valjda upisati ime, prezime, adresu, broj mobitela.
- Dobičeš kapu ako se potpišeš!- kaže on meni.
- Hej, kaj je sad ovo?- počeh pizditi- Ne možete mi postavljati uvjet da ću dobiti kapu sam ak se potpišem. Pa kakva je ovo kampanja?- bar bi se promotivni materijali trebali dijeliti bezuvjetno.
Krenem kao da ću se potpisati, mislim si, napisati ću neko bezveze ime i prezime, a broj mobitela staviti 0981234567 (to komadi znaju raditi, kao, ostave ti broj a daju neki bezveze, a jednom sam dobio i broj od frendice, a ne cure kojoj sam ulijetao).
- E, sad se više ne smiješ ni potpisati!- slavodobitno mi zabrani gazda štanda.
E, to me fakat raspizdilo.
- Moj glas ste sigurno izgubili!- kažem ja njemu.
- Nismo ga nikada ni imali!
Što jest, jest, nisu ga nikada ni imali.
Krenuli smo dalje, šteta je trošiti svoju pauzu na prepucavanja s kretenima.
Civilizacijski zanimljiva situacija. Stvar je principa. Kakva je to predizborna kampanja, umjesto da me pokušava uvjeriti da glasam za njegovu stranku, da mi pokuša približiti njihove stavove i uvjeriti me da mi ima smisla za njih glasati, unaprijed mi se kaže da se na moj glas ne računa.
Kao da moj glas nije vrijedan pa se za njega ne isplati ni truditi. Možda su glasovi iz dijaspore vrjedniji od ovdašnjih? A možda je to zapravo stav da ako nisi naš onda si neprijatelj?
Ono što me zabrinjava je to što lik sa štanda predstavlja vjerojatno hrvatski prosjek, prvenstveno svjetonazorski, svjetonazor zadrtosti i ograničenosti. Ako nas je većina takva, nemamo baš razloga očekivati neku svjetlu budućnost.
HDZ bi trebao razmisliti o tome tko im provodi kampanju na terenu.
Na moj glas ionako ne mogu računati, sigurno!
Post je objavljen 16.11.2007. u 16:14 sati.