- A kad zaboraviš čistu posteljinu srijedom i
subotom,
A naročito kad zaboraviš nedjelju
Kad zaboraviš naše nedjeljnje trenutke u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi,
Zagrljenu priprostim starim ogrtačem
nenadanja;
I ništa ne moram raditi, i sretna sam, ne znam
zašto;
I da ponedjeljak nikad ne dođe!
Kad to zaboraviš, kažem,
I kako si psovao kad bi netko zazvonio na vratima,
I kako bi mi zastalo srce kad bi zvonio telefon,
I kako smo napokon krenuli na nedjeljnji ručak;
To jest, kroz dnevnu sobu do stola zamrljanog tintom
Na nedjeljnji ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom,
I salata, raženi kruh i čaj, kolačići sa čokoladom.
Kažem, kad to zaboraviš
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat svršiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se napokon svlačili,
Gasili svijetlo, uranjali u krevet,
Ležali naćas opušteni u nedjeljno svježoj posteljini,
I nježno se savili jedno uz drugo...
Kada, kažem, zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me posve zaboravio.
GWENDOLYN BROOKS
Mojim mrtvim ljubavima u jedno jebeno Freitag poslijepodne.
Post je objavljen 16.11.2007. u 15:22 sati.