Marketing
Meni novine služe samo za listanje.
Počela sam jako jako željeti da pobijedi SDP. Što nije dobro ako na kraju ne pobijedi tj. ne oformi vladu jer ću biti ljuta i razočarana. A mrzim biti ljuta. A razočarana, još manje.
Zašto mi winamp stalno vrti istu pjesmu?
Da, dakle, počela sam jako željeti da pobijedi opozicija, osim zbog demokratičnosti i mog pameću naslijeđenog odnosa prema HDZu i zbog annoying spotova sa sportašima a još više od toga s groznim spotovima s europskim konzervativcima i papom. Angela fucking Merkel i neki sumnjivi demokršćani koji ljudima ulijevaju respekt.
Ovdje opet dolazi par rečenica (ili više, ovisi o raspoloženju, non, je ne me calmerais pas!* uostalom da se još više smirim mislim da bi mi se ugasile sve životne funkcije i da bih jednostavno se isključila i umrla jer... jer sam ionako dovoljno neaktivna...) o tome kako sam vjerovala u međunarodnu zajednicu... Koje opet preskačem. Međunarodna zajednica je fuj le fuj. Isto kao i narodna zajednica. I kao bilo koja zajednica. A mogle bi biti tako dobre. I ja ih želim da su tako dobre. I to je još gore.
To sam vikala jednom u razgovoru s MS, to, kako je meni više do svega toga nego svim tim ljudima koji tvrde da im je do svega toga. Meni je puno više stalo i do ove zemlje i do svih tih bedastoća, više nego svim tim ljudima koji se 'loptaju za zastavu'.
I zato se ljutim.
I zato sam žalosna.
Nakon odisejade po gradu bila sam kod mame na poslu, prvi put, nisam znala da ima tako veliki stol.
Mama (svom kolegi): Vidite D, knjigu od Florence Hartmann
D: Ja se njoj divim, tome što je učinila... Sigurno se uvalila u probleme... Time si je zatvorila mnoga vrata....
Ja: Mnoga si je zatvorila ali si je mnoga i otvorila.
Mama: Hahaha
D (šuti)
Ja: Uostalom, uskoro, kad ne bude više na dužnosti, izlazi i knjiga od Carle del Ponte... to je vjerojatno sve u nekom dogovoru...
D: Da, oduvijek su mi djelovale kao prijateljice.
Kako je to bilo nekako čudno.
Sutra su u LJ velike demnostracije na koje bih rado išla i kojima želim svu sreću. I ne mogu vjerovat da je Obi reko nopasaran. Pa nije to... baš tako...
Ti, Tv i ja pjeva mi Benabar.
Drama o Rebsamenu kao Torquemadi - između ostalog i ispovjedniku španjolskog kralja i kraljice... tamo negdje davno u prošlosti... Jadan čovjek (iako to Torquemada nije bio, Torquemada je inkvizitor i zlikovac) između dvije vatre. Ili, aj, još bolje, zao čovjek između dvije vatre. Kralj i kraljica u načetim odnosima (a vole se kao Scarlett i Rhett samo neće da si priznaju) a Torquemada spletkari... Samo hmh, prebaciti u sadašnjost... nije dovoljno efektno....
Dakle, španjolski dvor, kraj 15.stoljeća, Isabella Kastiljska i Ferdinand Aragonski i Tomas de Torquemada. Torquemada kao Jago ("Ja nisam koji jesam"). Ali ne. To ide u isti koš s Richelieuom. Recycle bin. Kao i milijun drugih stvari.
Mon petite chou - chou.
Juju.
Oh, da mi je čuti to Juju! Oh, da mi je čuti to Bonjour, bonjour!
A, da, inssuportable (jedna prenosna juha - une soupe portable) znači nemoguće.
Pjeva mi Benjamin onim svojim lijepim glasom: Non!
I onda dođu gudači. 
Post je objavljen 16.11.2007. u 11:53 sati.