Kroz ove dane ću pjesmama, razmišljanjima i video uratcima podsjetiti na dane herojskog otpora Vukovaraca i uspostavu Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, koja je bila institucionalni okvir za zaštitu Hrvata u BiH. Tek sad kad smo bez takve zaštite, utopljeni u Federaciju (županija/kantona ili naroda?), možemo razumjeti pojam suvereniteta. Priča o konstitutivnosti naroda bet suvereniteta na određenom području na kojem činiš većinu je priča o kući bez temelja. Za početak, u znak sjećanja i zahvale svima onima koji su svojim životom obranili naše življenje, jedna pjesma pokojnog Antuna Mladena Vranješa:
MRTVOM HRVATSKOM VOJNIKU
Ti samo misliš da sam mrtav Majko
ovo ja samospavam
ništa meni nije
uspravi se i čut ćeš kako braća pjevaju
poslušaj ovu pjesmu
uvijek je Tvojim srcem rominjala
Bože moj, čiste li melodije
To u stvari cijela Kroacija u koru slobode govori sinove
a Tebi majko
suze naviru
ti i ne znaš plakati
i nemoj
i ti pjevaj
pjevajte planine, govorite žita, ovdje će doći naše djevojke kolo
zaplesati
ja ću i tada sanjati dobre ruke tvoje, dobra moja Majko, nisam mrtav
samo sam zemlju zagrlio, i to je moja mjera i moja vjera
ti se uputi pored rijeke i misli izvor, idi nasipom rijeke do naše kuće
u ružište naše ušetaj i bijelu ružu uberi
i stavi je na moj ležaj
i znadeš
ti ne znaš plakati.
u Splitu 13. siječnja, 1991.
Post je objavljen 16.11.2007. u 00:12 sati.