zagrcnuo sam se od svih pogleda prolaznika, poljubio sam svaku mačku u čelo i ponudio psu dlan ruke.
Nekada davno volio sam svoje roditelje i ljubio Krista. Sada ljubim sve i ne volim svoje roditelje.
Čujete li glazbu kako svira unutar oblaka u kojem hodate? To zvoni na istinu.
Ne daj se prijatelju, pogledaj žućkasto svjetlo lampe, i s cigaretom u vlažnoj večeri potraži nju, budi podmićen i sretan.
Sutra je vrijeme za rad. Postoji li planirani nerad? Ja ne želim raditi. Ja želim biti svoje djelo. To nije rad. To sam ja, zato je neprocjenjivo.
Pusti me da serem i tamo negdje oko ponoća potraži me među prosjacima i pijanim karićarima. Sve ću znati i nacrtati ti.
Ma sve je to jednostavno.
Hej sinjorina curi vam iz nosa. Pa lijepi ste svejedno, skinite sunčane naočale, operite krvavu zjenicu i tada ste zaslužili biti sretni.
Post je objavljen 15.11.2007. u 23:54 sati.