koji užasan tjedan… vjerojatno ste pročitali za onog sirotog klinca koji je poginuo u konjšćini. danas je bio pokop i bio je organiziran prijevoz iz naše škole… ma tako mi je žao… kada sam tek čula kako se zove i u koji razred ide ja sam se slomila jer sam mislila da to mali mišek… ali nije… išli su skupa u razred… ma strahota je to…
a onda kao muhe nahrupili novinari… mi još neki ni vijest nismo probavili, a novinari su već snimali u školi… ma nisu mi oni toliko smetali koliko neke krave koje su prolazile kraj svijeća u školi i smijale se te govorile kako nije ništa drugo zaslužio kada je išao pretrčavati… smijale su se kao da je to najsmješnija stvar na ovom svijetu… ma mrš… čista sramota… žao mi je i onoga drugoga koji je ostao bez noge… čisto sumnjam da će taj moći biti kuhar, jer to zanimanje traži puno stajanja, hodanja, trčanja… ma joj… jedno je biti suočen s time kada si već odrastao, stariji ili nešto, a sasvim drugo kada si ti još klinac… koma…
blondie je bolesna, stela u bolnici, cijeli tjedan nisam bila u rajskoj, ovaj s tjelesnoga mi ni jedan neda iz finte u rukometu…
pa sve je nekako… a kao da ovo već nabrojano nije dovoljno, stari mi je čitao blog… pročitao je većinu mojih posteva…joj…
vrtim se ko muha bez glave… već se cijelu vječnost nisam čula s apokalypsom ili šalaticom… nedostaju mi… ali kada nikako da ulovim malo vremena… tako sam neorganizirana, uvijek kasnim…
nastojim se nositi sa svime time kako god znam… česti treninzi mi ne odmažu… pomognu da malo razbistrim glavu…
ne mogu više pisati, previše sam umorna…
budite pozdravljeni
p.s. neko vrijeme neću moći komentirati dok mi ne srede net… još malo… možda tjedan… ili dva… joj…
Post je objavljen 15.11.2007. u 21:17 sati.