Ne mogu se nikad ljutiti na tebe,
I nije ovo prva suza što je pala.
Uvijek opraštam tvoje pogreške
Jer drugačije niti ne bih znala.
Između tvojih odlazaka i dolazaka
Pripremim spisak sa tisuću riječi,
I spremana sam ti sve sasuti u lice,
Ali me tvoj pogled uvijek u tome spriječi.
Slaba sam na tebe, priznajem ti,
I ma koliko prkosa izviralo iz mene,
Kada me nježno uzmeš u naručje,
Pretvaram se u drhtaj zaljubljene žene.
Nemam puno snage da promijenim nešto,
Živjeti bez tebe više ne bih znala.
Jedino što mogu je da nemoćno vrisnem,
A i ova pjesma iz tog je vriska nastala.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena