Vodi Sanader svojih četiri i pol milijuna Hrvata kroz Saharu žedne preko oaza, a Hrvati kukaju da su gladni i žedni. Sanader kaže - "Idemo dalje", jesti ćete malo kasnije, dug je put do obećane zemlje EU. Ali Sanaderu, što ćemo jesti kad imamo samo dvije ribe i dec vode - reče jedan od mnoštva Hrvata. A Sanader umnoži te dvije ribe i dec vode da su se Hrvati tako prejeli i više nisu mogli, te su ostavili smeće iza sebe. Seoba se nastavila i Hrvati sa svojim prorokom dođoše do Crvenog mora. Ovo ne izgleda kao Brisel - dometne netko iz mase. Da - složi se drugi,- ovu baru nikad nećemo proći, strašno je uzburkana. Ali Sanader samo mirno reče - Idemo dalje - pogleda na jedan od njegovih svemogućih satova, a more se razdvoji točno po sredini. Zatim su ubrzali hod, Hrvati su se motivirali, vjerovali su svom proroku. I prođoše vrlo brzo ovaj dio puta (Sanader je samo svratio do Sinaja pokupit neke zapovijedi - tako se bar pričalo) kao i Jordan, Izrael, Galileju, Judeju, Libanon, a kada su došli do granice Kurdistana Sanader stane. Zar Sanaderu ne idemo dalje - razočarano će jedan. Naravno da idemo dalje - odgovori Sanader - samo nećemo preko Turske, nego ćemo zaokružit Crno more da bi došli do Crvene Hrvatske, tamo imamo nekog posla. Kakvog posla Sanaderu - pitaše ga preplašeno, - nećemo se valjda tući sa crvenima, čuli smo priče da ti ljudi posjeduju snagu. Na to će Sanader da samo produžimo dalje. Čvrste je ruke bio taj naš vođa, neustrašivi ratnik sa satovima na obje ruke, neka plemena su ga zvala Sanader - sat božji. A to bješe itekako točno, Sanader je protutnjao Crvenom Hrvatskom, nabio na kolac Ljuba i Zorana, kao opomenu ostalim hrvatskim dezerterima i došao na prag Jadranskog mora. Blizu smo - zaključi - preko ove bare je obećana zemlja EU. Hrvati preplivaše baru i nakon što su malo otpočinuli krenu tražit Brisel. I naiđoše na grad. Sanader će - Stigli smo Hrvati ovo je obećana zemlja EU. Ali Hrvati ako išta poznaju, poznaju pizdarije, a poznavanje zemljopisa spada u pizdarije. I nakon kratkog konzultiranja zaključiše da ovo nije Brisel, nego Verona. I uzjoguniše se na svog proroka da ne kažem, popizdiše. A Sanader uzvrati hladnokrvno, ali vidljivo pizdeći u sebi na ova zanovijetala - Možda ste u pravu, dragi moji podanici Hrvati, ići ćemo dalje, ali odmorit ćemo se uz večeru ovdje, Barr malo.
Post je objavljen 15.11.2007. u 21:11 sati.