sabrana lica
amaterski sklepano tijelo skriva se tek kad je svjesno samog sebe. to sam izvukla iz biblije kad su adam i eva prikrili genitalije pa je omnipotentni bog znao da je nešto fishy u rajskom vrtu koji je trebao ostati impotentan skupa sa ljudima. radujem se zimskom kaputu jer tada ne moram osmatrat usamljene noge u tramvaju koje kao da rastu iz izgaženog poda i zabijaju se u trup. rijetki mogu letjeti. kao dvoglava neman koja ćaska sama sa sobom u nepopustljivom protoku sati, dvosjekli mač za samoobranu, tako je to biti rastrojeni, introspektivni i odavno pali kršćanin koji ima potisnutu no temeljnu shemu velikog značenja svijeta i razina postojanja, pri čemu, da bi imao bolji pogled, leži na samom dnu, s najživljim osjećajem koji ima - utrnulost i plastičnost, nektar beživtnosti, ili se to moderno naziva zenom? kad su te vlasitita ćutanja prešla kao kamion preko zeca. nekad si želim zabiti škare u nogu ne zato jer sam nesretna, ispaćena, pomahnitala, samodestruktivna, nego zato jer bi to značilo pomankanje straha od ozljede, fizičkih neudobnosti i neprikladnosti. ne mogu si ni zarezati kožu i zbog toga sam razočarana u samu sebe. ne mogu zato jer sam zdrava, rumeni slatki režnjevi s vrckavim sinapsama? jesam li zdrava ako sam nesretna zbog toga? da, ne, ne znam, oprosti. koja je ono bila svrha ovog posta - o blože, samoaktualiziraj se. već dva dana ne pijem alkohol i ne jedem slatko i zauzvrat ne razumijem vlastit post. prokulice i mrkva koje žvačem se formiraju neki dijabolični lik zbog kojeg se ne veselim obrocima. no ponekad mi je sve bljutavo, čak i ništa, slina u ustima pa uvijek biram hranu kako bih si zabavila i aktivirala tijelo. neka probavlja. meni se smučilo maloprije jer sam se vrtjela u krug, ni sama ne znam zašto, možda baš zato da mi se smuči.
neke bizarne, nikad ostvarene teme kao za zadaćnicu
- čak i moja vagina plače za tobom
- jeli bog mrtav i što ćovijek da radi pred sivijetlom svjeta; o snomorične li jave, pravo da se ekspresioniram: duša da uvene
- umirati zdravo
baš bi mi pasao jedan dobar živčani slom, neka solidna verzija, al ti valjda dođu kad se najmanje nadaš. trebam nešto sjebat u životu, kažu mi da sam dobro odgojena i empatična, dobro odgojena i empatična, razmišljam o tome kad si želim zabiti škare u bedro zato jer ne volim raditi stvari koje ne razumijem ili koje svi rade, a život je, eto, baš takva nekakva aktivnost. bože bože. sutra idem na domjenak kod kineza i jest će se kineska hrana i jest ću i pit sve što mi dođe pod štapiće pa neka netko kaže da sam blaga i smirujuća kao šaka tableta. taj netko je naravno muška osoba i misli to kao kompliment. zapravo, najbolje da šuti jer da je išta drugo rekao, ne bi bilo dobro. ja sam mu rekla da sam frigidna lezbijka a on je odgovorio - možda i jesi, to moraš sama otkriti. kako je mudar, solomoničan, a ja nesuvisla i opterećena a opet me želi čak i ako ga guram prema rubu što se on više želi približiti mojem. happy thoughts, daj mi. on ne zna adresu ovog bloga, i ako se mene pita, neće je nikad doznati (bar dok se druži sa mnom), mada zna da ga vodim i znatiželjan je pa ako slučajno nađe(š) (TI BAŠ TI) to mi nemoj reći jer te više neću htjeti vidjeti. vodim blog a ne ljubav, kako otužna krilatica. reci mi bok.
malo sam se šišnula jučer navečer. pa je sve do obrva i brade, svilenkasta kaciga. trebam još neki detalj, više crne odjeće da se ponovo poigram slikom sebe u svijetu. bolno svjesni. svijest je uvijek bolna jer se silovito ulazi u zgrčeno. u nju se bježi. ima ta neka starica koja čeka tram za novi zagreb kod save svaki dan oko pola 11 (kad idem iz tuškanca u 22:15), uđe u taj prekosmosni tramvaj a ima neobično lice, naborano u hostilnu grimasu, zaudara i nekim preplašenim pogledom prelazi preko suputnika - koji je ne promatraju, barem ne kolektivno koliko vidim, no ja je gledam kao da mi je to jedina sveta dužnost u ovoj zemaljskoj inkarnaciji i imam njenu fotografiju koju sam uslikala mobitelom prošli tjedan oko 2 sata popodne zbog adidas patika koje je obula pa mi je bilo presmiješno kako je njen sport usakanje u tramvaj, klasa - nema zajebancije, a onda se, kao u filmu koji pazi na detalje, počela pojavljivati u kasnim noćnim satima - možda se i prije, ali tada je nisam bila svjesna. upsić, bolno svjesna. obostrano metastaziramo u naše živote, iako je objeručke prihvaćam. opet ću preforsirat određenu ideju. ideju starice.
točka. ova zdrava prehrana mi škodi.
- 16:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #
# bez alkohola i slatkog ni ja neću ništa razumjeti, osjećam da se bliži to vrijeme ;)( (NF 12.12.2006. 22:46)
# a ja bi baš još slušala o starici. [i okanila bi se ja prokulica, prokulice su zle. kad sam bila mala smišljala sam antiprokulica pjesmicu. sve što sam smislila je prokulica, prikolica. pa ti vidi :) (_hm zapravo se nisam nešto puno pomakla u izražavanju kad pogledaš). a mrkva ne, one su dobre.] (sleep 13.12.2006. 12:42)
# a ja bi baš još slušala o starici. [i okanila bi se ja prokulica, prokulice su zle. kad sam bila mala smišljala sam antiprokulica pjesmicu. sve što sam smislila je prokulica, prikolica. pa ti vidi :) (_hm zapravo se nisam nešto puno pomakla u izražavanju kad pogledaš). a mrkva ne, one su dobre.] (sleep 13.12.2006. 12:43)
# (ako naiđem na krojača, javim:) (sleep 13.12.2006. 17:32)
# zanimljiv model. sad ćeš ti opet reći, to sam ja. javio mi se na blog čovjek s kojim sam se prije desetak godina znao družiti, poslije se nismo baš viđali, još će ti postati konkurencija u jedinstvenom načinu, ti pisanja on crtanja ;P šabo (NF 13.12.2006. 22:44)
# e da si mi sad blizu haljinu bi ti sasila ekipa sto radi kostimografiju. :( (natashaa 14.12.2006. 00:22)
# zaboravih, tko pada treba ga gurati :P? (NF 14.12.2006. 00:27)
Post je objavljen 14.11.2007. u 21:18 sati.