Šetao sam Unskim kejom, gledao kako sve izgleda kao što je izgledalo prije, samo dosta zapuštenije, pa priznajem i malo drugačije. Ljeto je bilo, i to ovo ljeto, oko Kapetanovića se okupilo i nešto ljudi… Kako su se bližili izvanredni izbori, pokušaj opoziva SDS-a na vlasti, oni koji su na vlasti malo su uredili i obalu, negdje od Kapetanovića pa sve do Vidorije. Poneku rupu na cesti su također zakrpali, i to je sve… Plakati stranaka pozivali su po gradu na opoziv ili na izbor stranaka, neki na ćirilici, neki na latinici, iako puno rjeđe. Grad se podijelio ne samo na uobičajene "bivše" (koji potiho grad posjećuju ljeti) Novljane i one sadašnje nego i na one na vlasti (strastvene članove stranaka) i one koji na vlast žele doći (podjednako strastvene). Obećalo se puno toga tih dana, ponavljam obećalo… Nisam mario na sve to, po dolasku sam prošetao Unskim kejom, Novskim kejom, uz drvorede lipa koje stoje kao da se nikad ništa dogodilo nije. Uvijek to napravim kad navratim u Novi, prvo se prošećem kejom, valjda u potrazi, tražeći potvrdu kako sam još uvijek dio te priče, provjeravajući da li prepoznajem te sada prašnjave ulice, a možda tražeći i potvrdu da one mene prepoznaju. Gledam Unu opasanu bedemom, bedemom koji je sve oronuliji i kojem svako malo nedostaje i poveći komad, gromada, otrgnuta u nasilju, nasilju nad zadnjim elementima grada kakav je nekada bio. Prošećem i ulicama, onom glavnom nekad posvećenom vođi bratstva i jedinstva, a danas tko zna već kojem monarhu istočne i ne znam da li i dobrosusjedske države. No uhvati me neki grč u želudcu kada vidim Nove posvete herojima i Novo građanštini koja je progutala gradski park, progutala u potrebi za širenjem "svetog" nad svjetovnim, Novo gradskim nad gradskim. Onda se okrenem i vratim keju, gledam Unu i sjednem se za stol jednog od kafića u kojem se i ja i oni poput mene još i osjete Novljanima. Sjedim tada i gledam kako Una teče, neminovno prolazeći poput naših života… Novi polagano protječe, odlazi dalje od nas što dalje i sami živimo od njega, ali tu uz Unu, osjetim se nekako na kratko kao Novljanin, zaboravim na sve što je udaljeno kilometrima, zaboravim na druge probleme i posvetim se Novom, Uni, keju…
Post je objavljen 15.11.2007. u 19:38 sati.