pa....ola..... na ovaj post potaknuo me jučerašnji dan....dan posvećen dijabetesu....dakle...pisala bi o normalnom svakodnevicama bolesnih ljudi....
odmah na početku, nisam neki expert u svemu tome...ali...ono što je nama normalno, ljudima s bilo kakvim problemima to se čini kao bajka....
npr, slijepac sanja o tome kako bi bilo da vidimo, pogotovo ako je vid izgubio tijekom života....treba se naviknut na to....treba se naučit živjet s tim.....
ja idem na psihijatriju...i tamo ima dosta problematičnih klinaca....ali imam doma i buraza....i oni svi rade totalno nepromišljene stvari...nitko ne razmišlja o posljedicama...a one mogu biti fatalne.....
ili netko gluh....treba samog sebe prihvatit kako bi se mogao suočit sa drugima....ja znam kako je meni bilo koma ić u školu nakon što sam pokušala to što sam pokušala.....
nije da ja to izjednačavam...ali....to je moje banalno i proći će.....ti problemi će nestat samo ako se pojavi znanstvena revolucija.....
zatim dijabetes....jedna od mnogih bolesti današnjice...i svi mogu oboljeti od nje....mislim da više nema pravila... kako se naviknut da se svaki dan moraš bost? mislim...meni to izgleda scary.....
ja sam samo na tabletama i već mi je muka da pomislim da ih moram pit...i tako iz dana u dan....ali....na neki način(ovo će zvučat veeeeeeeoma bezobrazno)...tješim se da ima ljudi koji ih piju dulje od mene i koji će ih morat još pit....
zatim hromi ljudi....ne mislite li da bi njima bio najljepši dan kad bi mogli hodat...????
mislim da ti svi ljudi žele biti samostalni....da mogu sve sami...i najteže je priznati samima sebi da trebamo pomoć...pomoć od ljudi....a kada to shvatimo i s tim se pomirimo....bit će bolje...a još i ako je Gospodin s nama....
ajde, pozzam vas.....
poosa
Post je objavljen 15.11.2007. u 18:06 sati.