Žena: "Za Boga miloga, pa ne možeš se ponašati tako kao da ćeš živjeti vječno!"
Bego: "Dobro draga, od sada ću se ponašati kao da ću živjeti koliko ti misliš da je pristojno."
Leon: "Jebate, zamisli šta bi bilo kad bi vrijeme išlo naopako!"
Bego: "Ludilo! U enciklopedijama bi živim znamenitim osobama iza imena u zagradama pisalo upitnik, pa crtica, pa godina smrti."
Leon: "Čovjek bi počeo živit tako da bi ga iskopali iz groba..."
Bego: "I onda bi polako, ali sigurno išao u pizdu materinu! A, File?"
File: "A bolesti! Pustite me, jedem."
Bego: "I onda bi žena došla u rodilište da joj dijete naguraju... ajme grozno!
Leon: "A govna bi ti ulazila u guzicu! Strašno!"
File: "Koji vam je kurac, ljudi? Jedem!"
Bego: "Pa šta, ti uvijek jedeš! I ne bi se računalo koliko je tko star..."
Leon: "...nego koliko je tko mlad."
Bego: "Ćelavci bi se panično gledali u ogledalo. Ajme, mladim! Raste mi kosa!"
Leon: "Usrali bi se od straha kad bi ih prestale bolit kosti i kad bi upali u kondiciju."
Bego: "Išli bi u doktora po lijekove protiv dizanja kurca."
Leon: "A Fili bi hrana izlazila na usta."
File: "A jeba vas pas, šta vam je, izrigaću!"
Bego: "A rigotina ulazila."
File: "Ajme, ubiću ga! Ubiću ga, majkemi!"
Mladac na ulici: "Daj stari makni se, vidiš da mi se žuri!"
Bego: "Sine, ne gleda se tko je stariji po tome tko se prvi rodio, već po tome tko je prvi umro."
Mladi DJ: "Večeras idem svirati."
Bego: "Želiš reći puštati CD-ove?"
DJ: "Svirati stari, svirati!"
Bego: "Svirati kurcu!"
DJ: "Svirati CD-ove, a ne drkati po nekim instrumentima! A tko danas još sluša živu glazbu? Koji će to kurac? Pa ja na večer zaradim koliko ti u mjesec dana. A živu svirku treba ukinuti, treba to sve zakonom zabraniti!"
Bego: "A ti jadan misliš da si revolucionaran? U tvojim godinama sam se zalagao za ukidanje organskog života na bazi ugljika!"
File: "Čini li se i tebi da mladima danas nedostaje kućnog odgoja?"
Bego (pljune): "Je, jeba im pas milu mater, da im jeba pas mater neotesanu!"
Roditelj: "Mali mi je zaprijetio, ako još jednom na njega dignem glas, da će zvati plavi telefon."
Bego: "Pa nek zove ako misli da mu je u domu bolje."
Roditelj: "Sereš! Ali isto su pretjerali s tim dječjim pravima."
Bego: "Nisu. Prije su djeca imala veća prava. Moraju im sad dati nešto zauzvrat."
Roditelj: "Ma o čemu ti govoriš?"
Bego: "Prije su djeca radila u tvornicama, na poljima, u rudnicima, a danas im je jadnima ukinuto pravo na rad. A to je jedno od temeljnih ljudskih prava. Sada kad su obespravljeni i ne smiju raditi, društvo ih mora nekako zaštititi."
Profa: "Ovo je strašno šta je ovo došlo! Djeca u školi mogu raditi što hoće, a ti ih ne smiješ izbaciti iz razreda, ne smiješ im dati jedinicu, ništa! Zaštićeni su ko lički medvjedi. I kako ću ja onda obavljati nastavu dok oni divljaju?"
Bego: "Pa išamaraj ih? Tako se to radi!"
Profa: "A je kurac! On te može potegnit nožem, bejzbol palicom i nikom ništa. A ti ga krivo pogledaj i izgubićeš posao."
Bego: "U moje vrijeme, kad bi me učitelj išamarao ne bih smio ocu ništa reći, jer bih dobio i od njega."
Profa: "Je, a sad te odmah pritisnu socijalna služba i psiholozi, djeca vrte plavi telefon, a k tome još i otac upada u školu s automatom i dvije bombe!"
Bego (podjebava): "Čudi me, evo govore po medijima da su nam djeca superinteligentna."
Profa: "A je! Ma ne rade oni kurca, ništa ne uče, a roditelji i ravnatelj upiru da se upisuju petice. A na račun čega? Rada? Znanja? Zalaganja? I kako ćeš roditelju koji misli da mu je dijete najpametnije na svijetu, reći da je ono u stvari glupo? U najboljem slučaju prosječno. Evo, imaš u razredu dva tri dobra učenika, a ono ostalo..."
Bego: "Je, vidim ih ja po ulici da su razmaženi. Prave se pametni, a glupi su ko tave. U stvari, uvjeren sam da su nam djeca debili, imbecili, mongoloidi..."
Profa: "Sad pretjeruješ!"
Bego: "Ne stari, slušaj, da sam ja ministar obrazovanja riješio bih to preko noći."
Profa: "Kako?"
Bego: "Uveo bih smrtnu kaznu u osnovne škole."
Profa (zgranuto): "Molim!"
Bego: "Je, pa kad ode četa đaka u jednom danu, da vidiš kako će ostali biti mirni."
Profa (sad već shvaća zajebanciju): "To ti ne bi išlo niti teoretski. Roditelji bi se pobunili."
Bego: "Streljao bih i roditelje koji se bune. Treba tu čvrsta ruka! Nema odgoja bez discipline."
Profa (smije se): "Dobro si ti to razradio."
Bego: "I jedna velika rupa u školskom dvorištu, i par vreća vapna... da se ne širi zaraza... Ma ajde bogati, pa pogledaj televiziju, djeca se već međusobno ubijaju po školama! Jedan dva više manje. I neće stradati nevini odrasli."
Jedna gospođa u kutu pije kavu i zgranuto prati cijeli razgovor.
Gospođa: "Za boga miloga, pa vi oupće ne volite djecu!"
Bego: "Tako je gospođo, bar mi ne možete pripisati pedofiliju! Ma to ti je moj profo sve ova bablja urota. Babe su zavidne šta mi jebemo mlade cure, pa lobiraju da se donose neki čudni zakoni. Najprije djeci ukinu pravo na rad, a onda im ne daju ni da se jebu. Dolje bablja urota!"
Đani: "Ajde smiri se, uznemiruješ mi goste!"
Bego: "Tko, ja? Ako je tko ovdje uznemiren, onda sam to ja! Pa mene u tvom kafiću babe napadaju! Evo, ovdje i sada, na ovom mjestu hitno sazivam osnivačku skupštinu Lige za borbu protiv pedofilije, pod parolom 'Mi mrzimo djecu!' Tko je vidio djecu jebavati, to je fuj kaka! ...a di mi je profa nesta? Nije se ni pozdravio..."
(nastavit će se)
Post je objavljen 15.11.2007. u 17:11 sati.