Dragi moji,
evo me već treći dan u Šibeniku na Konferenciji o autohtonim pasminama i vrstama kao dijelu prirodne i kulturne baštine. Skup organizira Uprava za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture, cca dvjestotinjak sudionika u stotinjak izlaganja u ova tri dana priča o tome što sve u nas i u našem susjedstvu postoji od tih, je li, autohtonih pasmina i vrsta, što je nekoć postojalo a čega više nema, čega ima jako malo i nestat će ako se netko malo ne trgne, i tako u tom stilu. Ljudima iz struke, a ovdje su se okupili prirodnjaci, biolozi, agronomi, veterinari, botaničari, zoolozi, gastronomi, etnolozi, arheolozi, sociolozi, ekonomisti i slični, ima nešto i ljudi iz vlasti, dakle svima njima, a i meni kao seoskom novinaru koji se ovim temama profesionalno bavi već dvadesetak godina, sadržaj konferencije prilično je zanimljiv, nakon skoro svakog izlaganja razvija se živahna rasprava, ima čak i pravih svađa. Opće raspoloženje kreće se u pravcu optuživanja države da ne radi kako i koliko bi trebalo da se autohtone pasmine i vrste zaštite i sačuvaju, a bogami i pametnije ekonomski iskoriste.
Nikad nisam toliko puta čuo izraz "bikova sperma" kao u ova tri dana, niti sreo toliko ljudi koji se jedni s drugima nadmeću pričajući koliko te sperme imaju. Na ledu, dakako.
Osim što se puno i pametno priča, dobro nas i hrane. Prvog dana smo u šibenskom gradskom muzeju uz otvorenje izložbe starih kuharica bili ponuđeni jelima iz 17. stoljeća (a meso je, kažu, bilo malo mlađe), sinoć su moji Istrijani imali prezentaciju jela od mesa istarskog goveda (popularnije, iako neispravno rečeno - boškarina), večeras Dalmatinci spremaju degustaciju svojih autohtnih proizvoda, a sutra nas vode na izlet u Nacionalni park Krka, te obećaju da će nas i tamo nahraniti nečim domaćim. Vrijeme je prilično odvratno, vani ili žestoko puše ili pljušti kiša, tako da se izvan hotela (smjestili su nas u hotel Ivan u Solarisu, koji inače ima - možda će ta informacija nekome dobro doći - bežičnu mrežu, koja inače funkcionira samo u hotelskom predvorju, ne i u sobama) i ne isplati izlaziti.
He, nakon hvarskog kongresa o ruralnom turizmu, ovo mi je drugi takav događaj u petnaestak dana (da ne bude zabune - ja ovdje radim, na novinarskom sam zadatku), postajem pravi kongresmen :-). Ali korisni su to skupovi, puno se toga sazna, pogotovo u pauzama i neformalnim razgovorima. Recimo, saznao sam da se istarska koza u Hrvatskoj vodi kao izumrla pasmina (ha, ideesovci?), ali da jedno registrirano stado, za koje zna čak i FAO, postoji u - Italiji. I još puno lipih stvari.
Post je objavljen 15.11.2007. u 16:32 sati.