Marketing
Für freies partaj (Cico vrati se!)
Dakle, premisa koja već neko vrijeme luta kolektivom je sljedeća: 1. svi smo mi postali Borg i nemamo više individualni karakter (vidi video-uradak dolje), zaključak: iz tog razloga valja istupiti iz kolektiva. (dakako, treba u obzir uzeti cinizam video-spota, ali ako se sjetimo starog petra iz švabije, onda znamo da je i cinizam dio igre, tj. ideologije i da otkriva ono nesvjesno, ili u ovom slučaju ono nerečeno samog bloga). Tu tezu na neki način već opovrgava činjenica da svi mi znamo tko je spucao doljnji video, makar nema potpisa. Dakle, individua je preživjela, reklo bi se.
Nadalje, već neko vrijeme postoji nazor o tome da je partaj postao forsiran, da su stupići o zarađivanju pluseva postali fašistoidni, štoviše, da je čitav blog postao fašistički. To je, nažalost, donekle istina. Oksi je u tome recimo bio prvak. Priključili su mu se /smo se/ drugi. Uvijek ta težnja da netko zna (HDZ zna) u kojem je smjeru najbolje da se blog razvija: da li se smije stavit post bez slike, da li se smije stavit slika u nečiji tuđi post, da li se smije copy-paste-metodom stavljat članke iz drugih medija, itd, itd. Naivni promatrač rekao bi: upali smo u čistu zamku metodologije.
Naravno, nije sve tako crno-bijelo. Uz sve navedeno tu je došla jedna fina doza licemjerja. Ja sam prvi na toj listi, a ima i drugih. Radi se o nemogućnosti inkorporacije privatnog i javnog aspekta svog bića, te o svojevrsnom strahu koji je najbolje izrazio Cane - citiram:' ''Ma kažem ti Ogi, jednog će nam dana minusiplus doći glave!'' Taj se citat u svakodnevnoj praksi članova kolektiva odrazio na način da su me neki molili da eksplicitno ne objavljujem njihove fotke. I ja sam dakako pristao. E sad, tu se nameće pitanje jesam li postupio ispravno ili sam trebao biti fašist? Ali to je naravno nebitno pitanje s obzirom na doktorov zaključak: 'nemogućnost inkorporiranja čini nas faktičnim licemjerima'.
I onda možemo u beskonačnost… jesam li licemjer ako ne želim da netko za 2-3 godine, kad budem imao brkove ko Sanader, izvuče neki pikantni detalj iz mojih postova/komentara i baci u javnost? je li Ogi licemjer ako ne želi da netko za 2-3 godine, kad bude etablirani rusist i najveći poznavatelj suvremene ruske filozofije na ovim prostorima, izvuče onaj njegov komentar kako se našmrkao brzine ali mu ništa nije bilo? Ili je pak doktor licemjer jer možda ne želi da mu za 2-3 godine, kad bude najbolji kardiolog u bivšoj Jugi, kolege s posla izvuču onu fotku s krastavcem i polijepe po čitavoj ordinaciji? I tako dalje, i tako dalje…
U svakom slučaju, nameće se niz pitanjca koja samo svjedoče o tome da je blog postao realniji od realnosti, da se na neki način ovaj virtualni prostor materijalizirao i da nas jebe u bulju. I to je najveći problem, čini mi se. Sjajno egzemplificiran Cicinim odlaskom. Uz dužan respect (Cico vrati se!), radi se o tome ne da se 'kolektiv' (to je ionako riječ da se 'prijatelji' kažu u jednini, a bolji izraz od 'ekipe' ili 'društva') počeo preozbiljno shvaćati, nego da se sam blog počeo preozbiljno shvaćati. I to nije moj problem. Ako netko doista misli da se u svakodnevnom životu mora ravnati po načelima upisanim u tablice, pa tako u dnevnom tramvaju skinuti hlače kako bi zaradio plus, onda to naravno graniči s patologijom. Premda bi dakako kasnije zaradio plus. Ako netko misli da je pijan zabiti se autom u banderu plus, onda to graniči s pervertiranjem želje za opstanak. I to dakako može biti plus. Ali ako netko misli da smo se svi pretvorili u ovaj blog, onda to graniči s minusom zdravog razuma. I baš oni koji imaju potrebu istupati pokazuju da su najozbiljnije shvatili ovaj blog. Što je dakako iznova plus, ili minus, kako god okrenuli stranu: neki plus je uvijek minus, a neki minus je uvijek plus (da li je npr. 'htjeti dopisati u minus sekciju "voziti u pijanom stanju" i prekasno shvatiti da je to vec upisano', kako je netko napisao u minus-sekciji, a ja dodao u plus-sekciju, minus ili plus!?).
Zato, calm down, oladite malo. Ja osobno shvaćam ovaj blog, pored svih proturječja, narcisoidnosti (to je bio jedan davni argument, ako se sjećate), licemjerja, budalaština, itd, kao sjajno mjesto informiranja o toku svijesti 'članova kolektiva' (što je zapravo samo metafora za moje prijatelje koje iznimno volim), kao mjesto gdje ne trebam slat tisuću sms-ova kako bi se dogovorio za izlazak, kao mjesto gdje mogu saznat kakvu je budalaštinu napravio buljofor sunovrat guzomlat ako nisam bio vani, kao mjesto gdje su mi svi dragi i gdje već znam kako će tko izreagirat, ali ću unatoč tome zdušno pročitat komentar. Naravno, nekad neću, jer mi se neki komentari, neki postovi, nedaju čitat. But who cares? Poanta je u tome da u subotu treba na partaj.
fl3go
Post je objavljen 15.11.2007. u 13:34 sati.