Marketing
Dana- Again...
Ni sljedeće jutro kad sam došla u školu Dana nije odustajala. "Bok"-rekla je veselo došavši do mene. "Bok"-odgovorila sam jednako tmurno kao i jučer."Oprosti ali žurim."-rekla sam brzo i produžila dalje. Naravno da sam lagala, ali stvarno nisam željela nikog pored sebe. Samoća mi je bila jedini prijatelj, i namjeravala sam da tako ostane. Izbjegavala sam Danu na hodniku, ali i sve ostale. Najviše "elitu", no njih je jednostavno nemoguće izbjeći. "Evo još jedne koja je željna naše pažnje"-rekla je Mia sarkastično kad sam stala iza nje. Nisam željela ništa ogovoriti nazad, jer se nisam dala isprovocirati. "No, što želiš seljanko!"-rekla je Emina otresito i pogledala me nikim pogledom punim mržnje. Zar oni stvarno smatraju da su toliko bolji od nas ostalih, da imaju pravo mrziti nas. "Želim svoje stvari iz ormarića do kojeg nemogu, jer su ga vaše debele guzice zablokirale"- procijedila sam kroz zube, jer se nisam željela derati, no izgleda da sam bila dovoljno glasna da me još nekolicina učenika sa strane čuje, što je kod njih izazvalo navalu smijeha. Dok je god "gospođica savršenih" to izazvalo navalu bijesa. "Da više nikad, ali nikad nisi rekla nešto takvo. Je'l ti jasno"-priprjetila mi je Mia, mašući svojim prstom ispred mog lica, a oči su joj izgarale od bijesa. Njih četvero, koliko ih je bilo, su se okrenule i otišle. Ja sam samo mirno došla do svog ormarića i uzela knjige za sljedeći dan. Kao da će me jedna Miina prjetnja prestrašiti. Pa što ona umišlja tko je ona. Ostatak dana je prošao OK, tako da sam već i zaboravila na svoj mali "okršaj" s Miom. Došla sam kući, bacila torbu u hodnik, uzela loptu i otišla na košarkaško igralište. Ispucala sam svu energiju na igralištu, i osjećala se odlično. Slobodno i mirno, baš kao nekad. Ali ni to nije dugo trajalo. Začula sam glasove u daljini i vidjela kako skupina dečkiju prilazi igralištu. Brzo sam pokupila svoj gornji dio treninrke i loptu i krenula prema doma.
"Ej, čekaj, nemoraš zbog nas odlaziti."-čula sam kako je netko vikao iza mene, no nisam se imala namjeru vratiti. Samo sam se okrenula da vidim tko je to. I iznenadila se. Bio je to Ethan, jedan od onih dečkiju iz elite. No sa njim su bili i Ryan, Tahir, i još dvojica iz njihove ekipe. Okrenula sam se i nastavila svoj put prema doma.
Zatvorila sam se u svoju sobu, upalila laptop, i napisala esej iz povijesti koji smo imali za zadaću. Trostano gledanje u ekran laptopa me nekako umorio, oči su mi bile teške i odlućila sam malo odspavati. Prije nego sam legla, pogledala sam još jednom kroz prozor na košarkaško igralište. Dečki su još uvijek bili tamo i igrali. Nisam mogla ne primjetiti da se sasvim drugačije ponašaju na ovom košarkaškom igralištu i onom u školi tijekom utakmice. Ovdje su uživali, a tamo, kao da su ratovali sa protivničkom ekipom. Bacila sam se na krevet, uronila lice u jastuk i zaspala.
Post je objavljen 15.11.2007. u 11:28 sati.