Marketing
Izgubljeno-Nađeno (7): Utopenci
Sjedimo mama i ja u njezinoj kuhinji, svaka u svom nespokoju, zurimo u staklenku s utopencima koje sam prije par godina dovukla iz Praga. To su neke malecke ukiseljene kobasičice oko kojih plutaju narezane kriške luka, a Česi ih mljackaju po pivnicama uz najsmrdljiviji sir na svijetu, olomucki sireček. Kobasičice se zovu utopenci, jer im boja neodoljivo podsjeća na podbuhlo-ružičastu put nekog jadnika kojeg napikavaju s kukama nakon par dana plutanja po blatnjavom kanalu.
Majčini su utopenci neotvoreni - sjede u frižideru otkako su pristigli iz prijateljske Bohemije i čekaju sedam gladnih godina da ih se dohvati neka dovoljno dešperatno gladna ruka.
NB. Istom sam prigodom donijela i "Staljinove suze", votku koju sam kupila na prašnjavom drumu u Moravi, ali za razliku od utopenaca, Staljinove su suze davnih dana konzumirane.
Daklem, sjedimo mama i ja u kuhinji, gledamo utopence i mama se prisjeća kako je jednom davno vidjela leš nekog vojnika koji se utopio u Neretvi.
Kaže: "Bio je sav napuhan, taj vojnik".
Pa uzdahne: "Neprepoznatljivo nešto što voda učini od čovjeka".
"A Ofeliju nam prikažu kako pluta među cvijećem, prokleti romantičari!", nadovežem se ja.
"Ovisi valjda kako dugo pliva", razmišlja majka naglas.
"A jednom...", neumoljivo nastavlja majka, "...Jednom je Radmila Vreća skočila s Džinovca i izronila - novorođenče!".
Ajaajajajajajajajaaaa, mama mama mama mama mama!!!
Post je objavljen 15.11.2007. u 12:30 sati.