ujutro kada oci otvorim,
kada danu se poklonim...
gledam na tvoju stranu kreveta,
na tebe jos mirise postelja...
plahte jos su slozene,
niti ovu noc nisi bio kraj mene...
kako da ovu bol unistim,
ma kako da se s time pomirim:
da se sa mnom vise neces buditi
u novi dan me neces voditi...
zelim ponovo zaspati...
ponovo sanjati...
ne zelim jutra vidjeti...
u snove mi dolazis,
tada je sve savrseno,
tako mirno i spokojno,
kao kada smo bili zajedno...
vidim te, proganjas me,
ovo je tako ne stvarno,
ovo je tako bolno,
to grozno vrijeda me...
vidam te na ulicama
kojima nitko ne prolazi,
osjecam tvoje poljupce,
a nitko me ne ljubi...
hvala ti na svakom jutru koje sam provela s tobom, hvala ti sto si me slomio govoreci da je ovo sve bolje za oboje. priznajem bijesna sam, bijesna zbog tolikog truda koji je sada samo prasina koju vjetar je pomeo... hvala, alī iskreno ti hvala sto znam da si me volio...
Post je objavljen 15.11.2007. u 10:38 sati.