Marketing
Kao dijete...
Jeste li vidjeli kako je jučer padala kiše...što bi mi ovdje rekli, i iz neba i iz zemlje?
Zabarakadirali smo se u kući, čvrsto zatvorili sve škure, malo pojačali grijanje, pogasili kompjuter i TV da ne stradaju od grmljavine i ... i svi se zapitali, što sad?
Natjerala sam djecu da uče, da napišu zaostatke, pročitaju povijest, riješe radne bilježnice, ali oni su ipak bili tužni, bakin je rođendan, napekla je brdo mirisnih palačinki samo za svoje unučiće, a oni ne mogu do nje.
I djeca ko djeca, izaberu najjednostavnije rješenje, odluče se pomolit Bogu, ovaj put, svemogući roditelji nisu mogli ništa...
Ščućurili se dječačići i nespretno se prekrižili, izmolili Oče naš, Zdravo Marijo (s manjim greškama) i dodali "Bože molim te neka kiša prestane padat, da možemo kod bake na palačinke"...
Mene malo stislo oko srca (naravno da ja ne vjerujem dovoljno) i da bi ih pripremila na moguće neuslišavanje molitve, prvo kažem da je Bog vladar Neba i Zemlje i da je sve u Njegovim rukama, te da bi bilo bolje da ako vjeruju da je On svemoguć, da kažu "Bože, zaustavi kišu!", jer On vlada njome i svim drugim...a onda im objasnim da je kiša možda nekome potrebna i da Bog nije samoposluga i mađioničar i da mu možda njihova želja za bakinim palačinkama nije na prvom mjestu.
I dok sam ja to sve pričala kiša je prestala...
Trebalo bi tako jednostavno, dječije vjerovati, bez pitanja i podpitanja, sumnji i zavaravanja, neiskvareno...ali, tko to može?
Samo djeca...
Post je objavljen 15.11.2007. u 09:33 sati.