Marketing
Jebi ga i život... + update
Strašno sam tužna i žalosna..
KM je prešla onu granicu (valjda joj je dotok kisika, šećera, štoliveć u mozak uzrokovao ovo rapidno gubljenje) da se može sama o sebi brinuti.
Na način što ne može (a hoće) sama na wc (zavrti joj se i ruši se na pod), uzima krive lijekove u krivo vrijeme, ne jede (a dijabetičar je, pa pada u hipo)..
Tužna sam i zato što je to sve, na veliki stan i odvojenu sobu jako brzo dopizdila šogorici.
Doduše, pre-nekoliko djece i tuđa majka su njoj veći dio dana na grbači (naravno, uz njezin, recimo klizni posao) jer moj bracko radi od jutra do sutra.
Njeno stanje (barem ovo trenutno) bi se moglo koliko toliko regulirati jednim tlakomjerom i aparatićem za mjerenje šećera.
I pažnjom. Doduše, i 24-im nadzorom.
Ne zavaravam se ja. Kod mene bi situacija bila još gora. Niti nas nema jedan dio dana (čitaj onih 9 sati), npr. ja odem još ranije na posao nego braco (koji joj sada priprema inzulin, kojeg si je jučer, btw htjela spičiti u prst (kao da si vadi krv)). A do wc-a bi trebala proći kroz cijelu kuću. Što znači da ima šanse da se nekoliko put zruhne na pod..
Ufff...
Definitivno zrela za neki smještaj, htjela ja to ili ne...
Update: Ujutro nisam znala slijedeće - u noći je braco zvao hitnu jer je KM halucinirala - htjela je da ju vozi u vikendicu, dizala, pakirala - sve usred noći... Situacija je definitivno bila komatozna. Danas je šogorica na slobodnom danu, sutra braco.. Ponedjeljak je moj. Fak i život
I da, u ovim tužnim trenucima malo svijetla:
Sretan ti rođendan mali - veliki Nasljedniče - 15.11. - 15 godina!!! Pusi te mama 
(hi hi, znam kako to mrziš!!) 
Post je objavljen 15.11.2007. u 06:45 sati.