….
- Ne, ne, ne, ne i ne! Stanite… dosta gluposti, stanite svi!
- Gabriele?!? Koji ti je kurac? Ups… oprosti mi Bože...
- Ma, nema veze, svatko se može zajebati...
- Kako molim? Nisam li čuo nešto kao...
- Kao što vidiš… uostalom, od kada si postao tako bogobojazan?
- Od kad ste me sprašili u podzemlje...
- Ah… grijesi mladosti… zato sada ne mogu zaspati od onih dosadnih harfi i krilatih bijelih beštija što cvrkuću o sreći i zadovoljstvu i vječnom životu po cijeli dan
- Ehhh… a biste li se zamijenili?
- A ne, ne bih… ne volim sumporovodike…
- Ma, neeee… odavno smo modernizirali sustav ventilacije…
- A tamo odlaze moja sredstva!?!
- Ovajjj…
- Dobro, hoćete li već jednom prestati vas dvojica? Alfa i omega, makar ne imali veze sa automobilima, vrhunsko plus i vrhunsko minus, a raspravljate se tu k'o neke dvije babe!
- Gabriele… - započe Lucifer
- Nemoj ti meni Gabriele, znaš! Opet si mi smjestio patku!
- Otkuda ti to sad?
- Ali Gabriele… pa ma koliko moj uvaženi "negativni" kolega bio pokvaren, ovaj puta ne laže… - počne me razuvjeravati Bog.
- A i ti si mi se popeo na vrh… ku… ku… kuglagera! Tu čestit i mio i pravedan i strog, batina i bog, a zapravo gdje god stigneš tu zabiješ nož u leđa. Treba nam malo misterije… nek' nam onda razapnu sina, popraviti će ga u servisu poslije… pa sad dotični ne može jesti kikiriki i ne može više hodati po vodi… a izem ti oca!
- Ma čekaj. Koji ti je vrag? Ili bog? Tebi se uglavi nešto totalno izmiješalo… imaš pretenzije na preuzimanje oba položaja?
- Ni u ludilu… pa da ispadnem k'o vi dva… a ne… Gabrielu je toga dosta…
- To sam već jednom čuo… pardon… dvaput, dvaput, da budem točniji. Prvi puta si ponudio otkaz, a drugi put si mal'ne sam sebi glavu odrezao… - započne Lucifer.
- I zbog ovog drugi put i imamo sranje koje imamo. – dometne Bog.
- Dobro, a hoće li netko poslušati što ja imam za reći? – iz nekog čudnog zakutka sjajne kugle svjetla u kojoj smo se nalazili do nas doplovi taj zagrobni glas smrti.
- Zapravo nas ne zanima… ili idi na posao ili možeš kartati sa Kugom, Ratom i Glađu… ili… što ja znam… odjaši s njima nekud, u skokovima po mogućnosti, može? I da… popravi si tu kosu, niti ja, a niti kolega Bog nemamo baš previše žive love da ti kupimo trimer ili kosilicu… ajde… šu!
Vjerovali ili ne, Smrt se zbilja pokupila usput uzevši i oštricu i dršku nesretne kose i izišla nam iz vidokruga.
- Tako… sada smo nju otpravili, a ubiti te možemo i sami, zar ne kolega Svevišnji? – blago se smješkajući upita Lucifer
- Dakako, uvaženi kolega Luciferu, dakako – đavolski se keseći reče Bog.
- Je, sad ga jebi… sad sam gotov - rekoh ja, a onda mi sine – Ne! Zapravo ne… nije još kraj… kraj je kad ja velim da je kraj… premotaj! Premotaj boga ti ljubim spisateljskog! Premotavaj, odmah inače dolazim u kaznenu ekspediciju! Premotaaaaaa…… aaaaaatomerP !ujicidepske unenzak u mizalod ečani hamdo ,javatomerP… - začuo sam vlastiti glas kako kreće unatrag, prvo polako, zatim sve brže i brže.
Zakasnivši svega nekoliko desetinki sekunde, za zvukom je krenula i slika, tako da je đavolsko kešenje Boga prešlo u blagi smiješak vraga iz kojeg se Smrt vratila unatrag prema nama, usput odbacivši kosu i držak… a zatim se sve zamutilo i zajedno sa vrištećim tonom otišlo u… hm… vražju mater, čini mi se.
Ovo za kraj... heavy metal Enia... sort of...
Post je objavljen 14.11.2007. u 18:20 sati.