Danas ću konačno biti kratka.
Zahvaljujem se svim ljudima koji su prošli kroz moji život, ostavili trag, veći ili manji, bolniji ili manje bolni, sretniji ili manje sretniji jer da nije bilo njih danas ne bih bila ono što jesam.
Osječam da sam se suočila i da se na dalje mogu direktno suočiti sa sobom, svojim bolima i nedostacima kako bih dalje mogla rasti.
Opraštam sve što mi je itko loše napravio dal nesvijesno ili svijesno, jer znam da nitko nije savršen i da postupa najbolje kako zna, s obzirom na svijest o sebi.
Isto tako mi je iskreno žao ako sam ikoga svijesno il nesvijesno povrijedila tokom života.
Naučila sam gledati boli u oči, suočit se s njom i ne bojim je se.... ne bježim od nje... samo učim od nje... idemo dalje...
Nevjerojatno je da kad stvarno nešto iskreno i sa osječajem napravite.... suze poteknu.
Neka teku.....
Hvala vam
Post je objavljen 14.11.2007. u 13:58 sati.