Ova pjesma od Zdravka Čolića, "Stanica Podlugovi" je najljepša pjesma od moje seke Sedine.Tako me podjsjeća na Ključ, na prošlost..kada sam je prvi put čula.U K klubu, kada sam bila s Šabanom, Sedinomn i Dinom vani. Tek sada shvaćam kako je prošlost nešto posebno. Sve bi dala da se vratim u prošlost. Kada sam imala obitelj, neke školske prijatelje, kada sam svakih mjesec dana išla u svoju Bosnu, imala sve što poželim...Kažu da svi koji odu, da odu, da bi se vratili.Nadam se da je tako. Kao i ovih 17 godina, nadam se i maštam. Eto, uhvatilo me je nešto.Ovaj post je namjenjen osobama koji su bili uvijek uz mene i koji me poštuju takva kakva jesam.Samo bi im ovim putem rekla da će oni uvijek biti dio mog života. Volim i pozdravljam: svoju sestre Petru i Sedinu; Prijateljice Anju, Lorenu, Jasminu, Medinu; svog burkiai Dinu; svojeg najboljeg momka Šabana; te moju tetu (drugu mamu) Eni.
Post je objavljen 14.11.2007. u 13:25 sati.