Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samotebevolimja

Marketing

što je život nego san

Svi mi sanjamo o nečemu. Neki više, a neki manje. Sanjamo o velikim ljubavima, sreći, pravdi i tako dalje i tako bliže. Nažalost snovi što su veći i što je žudnja za njima jača to se teže obistine.

Moj san traje otkako pratim nogomet. Sanjam kako ću vidjeti, bar na TV-u ako ne i uzivo dečke za koje navijam kako se na velikim svjetskim stadionima ravnopravno nose s najvećima. Sanjam ih kako se penju na najvišu stepenicu i svojim uspjehom moje srce ispunjavaju srećom. Nažalost uvijek u ključnom trenutku netko me probudi i ja san ne odsanjam do kraja.

A u trenutku prije buđenja sanjam prelijepe prizore. Prosinečkog koji valja obranu Celtica, Silvia Marića koji po drugi put buši Partizanovog golmana, Josipa Šimića koji zabija za pobjedu Dinama na velikoj amsterdamskoj Areni, Osijek kako igra protiv AnderlechtaImage Hosted by ImageShack.us
i Davora Šukera koji zabija za 1:0 protiv Francuske u polufinalu svjetskog prvenstva.Image Hosted by ImageShack.us

Moj san u srijedu je trajao cijelih dvadeset i pet minuta. Od 35. kad je konačno proradila nogometna virtuoznost Sammira i Luke Modrića, kada je u 45. Mario Mandžukić onom asistencijom za Balabana pokazao svu raskoš svog nogometnog talenta pa tijekom poluvremena kad sam skakao od sreće uvjeren da će moj Dinamo konačno u Ligu Prvaka. Trajao je moj san dok Almeida nije poravnao na 1:1.

Uvijek tako bude, kad je najljepše netko me probudi. '96. u četvrtfinalu EP-a sudac koji nas je pokrao protiv Nijemaca, godinu kasnije Zujo Mladinić koji je zabio autogol u produžetku protiv Newcastlea, pa onaj švedski zvrk Par Zetteberg koji je lomio Osijekove stopere k'o da su čačkalice. '98. me, asistencijom Lilianu Thuramu, probudio Zvone Boban, a u srijedu eto taj nesretni Boško Balaban koji nije, a mogao je, utrpao one dvije stopostotne šanse Werderu.Image Hosted by ImageShack.us


Nema veze. Isplakat ću se, napit ću se preboljeti ću. A nagodinu ću opet sanjati, nadam se i Osijekove uspjehe. Stari Rimljani su rekli dum spiro spero (dok dišem, nadam se), a naši Dalmoši kažu: Lipi moj. Sutra je novi dan, nova srića…



Post je objavljen 13.11.2007. u 23:34 sati.