Podijelit ću s vama nešto što sam neki dan pročitala. Ova usporedba na kraju mi se baš svidjela. Kad se malo duže razmišlja o tome, doista jest tako. Predivno ;)
Da bi, dakle, duša bila u svome božanskom središtu, dosta je da ima neki stupanj ljubavi, jer se samim jednim stupnjem sjedinjuje s Bogom po milosti; ako pak ima dva stupnja, bit će sjedinjena i združena s Bogom u drugom, dubljem središtu, i tako dalje; napokon, došavši do zadnjeg stupnja, Božja će je ljubav, konačno, raniti u najdubljem njenom središtu, preobrazujući je i rasvjetljujući je u svom njenom biću, u svim njenim snagama i sposobnostima, prema mogućnosti primanja, tako da će izgledati božanska.
Na sličan način svijetao i brušen kristal obasjan svjetlošću, koliko više stupnjeva svjetla primi toliko se više bliješti, jer se svjetlost u njemu sabire; pa zbog velikog obilja svjetla može doći do toga da izgleda samo svjetlo, te se od svjetla ne razlikuje, jer je osvijetljen koliko god to može biti.