Zapravo ću ovaj post malo filozofirat.Malo.
Gdje se svi vide za deset godina?Gdje ja sebe vidim i gdje ja njih vidim?
Mislim nije to ništa mudro za razmišljat ali opet je tako čudno.
Roditelji,tajkuni,mafijaši,a druga skupina na prosjačkom štapu.
Ja tad još neću biti roditelj.Ne volim djecu.Bolje da odmah posvojim nekoga od 17 godina,imam ga godinu dana i kažem svima da imam djete.Preskočila bih mjenjanje pelena i faking pubertet.A opet bi imala djete.
Gdje se vidite za pedeset godina?
Where the hell?
Neki će izgleda bit već s obje noge u grobu.
Neki će imat unuke.
Ja isto,dobit od posvojenog djeteta,nadam se.
Iss zar se zbilja možete zamisliti ko 70-godišnje bakice-ustani-mi-se-u-busu-jer-jedva-hodam-al-mogu-potrčat-bolje-od-tebe-ako-kasnim-na-bus?
Možda tada više neće bit buseva.Ili u Hrvatskoj još hoće.Kako priliči.
Što sa 18 godina kada završimo srednju?
Znači većina nas će još ostati sa starcima i tako živjeti još dobrih pola stoljeća.
Neki će na faks (ne oni koje ja znam,možda neki,al sumnjam,sumnjam jako jako jako),a neki će se zaposlit.
O bože.Kad zamislim sebe na neakvom mutavom poslu.Dum.
Fak.Bože pa mi postajemo odrasli.Jbt.
Gdje je prošlo doba osnovne?
Mi cure smo se razvile (dobro,neću komentirat),muški su mutirali i tako to.
Već možemo biti trudne.Veselja li.Jej.Ah.
Mi smo ko gotovo odrasli ljudi.
Ma mi jesmo odrasli.
Majko mila.
Fakat.
Ko da sam još jučer onak mala uletila u prvi dan osnovne i gledala WTF?
Kad sam dobila prvu kulju,prvu opomenu,prvu simpatiju i srač kenj tako dalje.
Razumije se poanta.
Nama djeci ta škola oduzima djetinjstvo.
Da barem imamo školu samo vikendom,tak da starce ne moramo doživljavat.
Ma škola je kriva za sve.Uvijek.Ili starci.To ko pitanje s dva točna odgovora jer praktički sve kaj se dogodi bez pogreške možeš reć:"škola je kriva" ili "ma starci su krivi".
Post je objavljen 13.11.2007. u 22:08 sati.