Marketing
Ovih dana...salijeću me sa svih strana „osudama“...kako sam se promijenila...kako sam drugačija...
Suoćena, s njihovim argumentima...shvatih...da su u pravu...
..i dođoše mi jučer...usred posla...i gužve..ničim prizvane...riječi jedne drage duše...izrečene davno, još na početku mog traženja ovog puta....kad me blago, gurkala i usmjeravala, a ja još onda ...u mraku, to razumjela nisam...i govorila:
..“Kada bi samo pola svog vremena i pažnje, ...pola energije koje ti daješ ljudima davala Bogu...“
...Već neko vrijeme...uronjena sam u Njegov zagrljaj...i tu sam...tako zaštićena..i tako ovisna o Njemu...poklanjajući mu gotovo svo svoje vrijeme...
Ja se i ne vidim ..ovakva mala od Njega...ali On jest samnom..i ja to tako jasno osjećam...
Drži me...hrabri me...ponekad doslovno diže....i od Njega crpim snagu za svaki koračić kog zahvatim svojim krhkim nožicama..
Osjećam da mi se sunce uvuklo u oči...nakon duge vladavine tmine i suza u njima..
Osjećam preplavljenost svoje duše bojama bliskosti...
Osjećam kako me odnekud...od Njega darovana...prati nježna briga za mene..
Sve je to tako novo...i tako drugačije...što pokreće motor u meni...koji sagorjeva strahove...i koji pokreće neslućene dubine...povjerenja i vjere...
Moja bliska prošlost...u kojoj je On u središtu...prepuno je čuda...tako opipljivih ...i ja zadivljena dotičem taj svijet...koji svakog novog dana odiše Božjom ljubavlju...
Poznavajući moje srce potrebno topline..., darovao mi je tragove dragih ljudi u meni...onih koji me ne pitaju kako sam...a onda ne čekajući odgovor ..odlaze dalje...već onih koji..osluškuju moje srce...titraje i zvuk moje duše...koja poskakuje prepoznavajući Njega u njima...
Darova mi se kroz njih...kroz jednu naoko običnu riječ...kada me djevojka...kojoj majka mogu biti ...nazove svojim cvijetom...kada me duša...jedne žene...zavoli i i otvori se do neslućenih dubina...darova mi se kroz ruku koja me dotače i diže...koja me proniče i vodi.......koja se daje u osmijehu i zagrljaju...u osluškivanju...u molitvi...u žrtvi......u gurkanju mene...ispred sebe...do Njega.
To je Njegov dar. i iz te prihvaćenosti i bliskosti...svakoga jutra bude se snaga i svjetlost...
...i ja....obasjana tom svjetlošću... kao malo dijete...razigrano...dok smijeh pršti iz mene...činim još jedan mali koračić...ne brinući se za to što se mijenjam...već radujući se tome...
Post je objavljen 13.11.2007. u 22:22 sati.