Nekako sam jako zamišljena ovih dana.... Zadubila sam se u knjige i svijet kao da prolazi mimo mene, kao da nisam njegov dio... Moram se podhitno vratiti u stvarnost....
Vidjela sam NJEGA!!!! Bila sam sa frendicama na kavi kada se pojavio on.... Noge su mi se istog trena odsjekle, sva sreća da sam sjedila.... i ona nervoza u želucu... trajala je još do danas.... mislim da me čak i odmjerio.... Tako sam bila vesela cijeli dan... No, izbacio me iz takta... Već mi ide na živce da sam svaki put izvan sebe kad ga vidim. Taj je osjećaj trebao odavno nestati... trebala sam ga već zaboraviti... Trebala sam se skoncentrirati na svog "prijatelja" i njega ostaviti davno u prošlosti... Zašto mi to nikad ne uspijeva?
Najbolja me frendica također izbacila iz takta. Odvela sam ju u jedan simpa birc, normalna muzika, dragi konobari.... A ona me tako napala što sam ju tamo odvela, jer je sve navodno puno klinaca, muzika je koma, stol je koma (stol ko stol, mislim, kaj se tu ima komentirat).... i hrpu ostalih epiteta je izgovorila, a ja sam ju samo gledala i ništa mi nije bilo jasno. Ona je mene vodila u takve rupe, u kojima su pijanci padali sa stolicama i uvaljivali ti se, tlačili te, pjevali i derali se, inventar je bio tako star, kava nevjerojatno jeftina, a ja nikad nisam rekla ni jednu riječ. Sasvim sam zbunjena. Možda bi joj bilo draže da sam ju odvela u jedan takav nenormalni birc. Zapravo, nazovimo to slobodno pravim imenom: birtiju!!!!
Post je objavljen 13.11.2007. u 21:54 sati.