Pregled posta

"...So while I'm turning in my sheets...And once again, I cannot sleep...Walk out the door and up the street...Look at the stars beneath my feet...Remember rights that I did wrong...So here I go..."

...znam da sam u posljednje vrijeme bila tolko aktivna na ovome blogu da mi se vec nahvatala paucina i poceli su mi se kotiti mali sjatki paukici... ;) oprostite mi vi koji svratite ovdje s vremena na vrijeme procitati pokoju moju misao, ali jednostavno sam bila prezauzeta ucnjem.. obaveze na faksu se sve vise gomilaju, ali obecajem da cu probati cesce pronaci vremena za vas, za sebe....

...u biti, postoji jos jedan razlog zbog kojega nisam pisala... pokusala sam par puta, ali jednostavno nisam imala inspiracije... sada sam ju dobila potaknuta jednim vrlo svjezim događajem...

...provodila sam svoje vrijeme u drustvu svojih najdrazih, a onda se dogodilo nesto cemu sam se najmanje nadala... sasvim neplanirano, naletjeh na nekoga tko je nekoc zasluzio moje povjerenje, a onda ga, isto tako i izgubio... naletjeh na nekoga tko je bio centar svemira satkanog od mojih zelja... a, naposljetku, netko tko je za mene odavno stvar proslosti... samo slucajni prolaznik u mome zivotu...




...nekoc smo bili tako blizu, tako blizu ostvarenja nasih zelja, nasih snova... a danas... sto smo danas? dva neznanca koji se sretnu ponekad... sasvim slucajno i neplanirano... i taj susret, koji traje kratko, pun je pogleda ispod oka... pun je neugodnosti zbog neprestanog prisjecanja na proslost i onoga sto smo nekada imali... iako oboje zivimo svoje zivote bez i najmanjeg medjusobnog kontakta, ovaj je put bilo drugacije... nisi mogao odoljeti sjecanjima koji su ti se vratili pa si jednostavno pokusao prekinuti taj dugacki period neslaganja i potpune odvojenosti nasih davno spojenih dusa...
...nista nije tako jednostavno, rekla sam ti... ne mozes se samo tako pojaviti predamnom s izgovorima koji jednostavno nemaju smisla... mozda bih ih, u drugim okolnostima, shvacala u tom obliku, ali danas, osoba u kakvu se pokusavam izgraditi, vise nije ona ista osoba iz proslosti... nije bilo potrebe izgovoriti sve one rijeci... ne moras se sada truditi ispraviti neke stvari jer to nicemu nebi vodilo... ono sto je nekada postojalo izmedju nas, ona veza koja nas je vezala svojim nitima odavno je prekinuta... ona zamrsena prica postala je jos zamrsena i bilo bi ti potrebno puno vise od rijeci da ju otpletes... bilo bi ti potrebno puno vise da otpletes ovu mrezu sto je zarobila prostor izmedju nas...
...nije mi bilo jasno, sto te je poslalo k meni.. opet... prosli smo kroz to vec i dobro znamo oboje da jedno poceta prica iz pocetka uvijek ima isti kraj... ali, bez obzira sto oboje sada zivimo potpuno odjeljenim zivotima, i sto nasi osjecaji nisu onakvi kakvi su nekada bili, priznajem, da nisi jedina osoba kojoj na dusi jos lezi kamen... nisi jedina osoba kojoj se uvijek iznova pojave slike pred ocima kada se sretnemo... dok si stajao predamnom i pricao mi o pogreskama, u meni se pojavio onaj osjecaj duboko zakopan u zemlji nedovrsenih prica.... osjecaj koji ce zauvijek ovdje ostati, ali ipak nece ispraviti pogresku tvoga bica...