Nemate pojma kak me razveselilo to kaj ste se vas,par ljudi javili tu...
Da vidim da ima jos vise ljudi kaj pate,osim mene...
Svaki pogled na moj motor,na sestrin motor,ubije...
Koji kurac,da se tak izrazim,je uzeo jedno od rijetkih Andjela na ovom svijetu?
A samo je on znao da mi je spasio zivot,kada mi je decko poginuo,tako malo prije te tragedije slucajno sam upoznala Bracka,moj decko nas je upoznao...Kad je poginuo,svi ''veliki'' prijatelji su me napustili,a Bracko je bio uz mene,jedina podrska,jedini prijatelj,jedino svjetlo...
Zbog tatice,znao je kakva je tuga smrt...
A tjesio me-da je to za njega let slobode,jedina,istinska sloboda...
Sjedio je dane i noci uz mene,plakao samnom,grlio me(a znate kak on grli,kak odasilje toplinu,jer se osjeti da je iskreno)
I te kavice,i pive...I da,to kaj se stalno gledao,bas je bio sminkercic,samo da curice trce za njim,i onda se pravio kao da mu smeta,a ujedno pozirao :D
Toliko ZASTO je ostalo nakon te tragedije...
Da mi je vratiti vrijeme,nebih ga pustila na taj motor,ja bih sjela umjesto njega,i neka ja umrem,jer bice poput njega nije zasluzilo umrijeti nikada,a kamoli ne u 24.godini...
I da,to odusevljenje oko krvne grupe,meni je isto tak bio odusevljen,isto-type o negative :D
Mali mishko jedan,sa toplim okicama,osmjehom Andjela,i koji samo sarmira ljude sa tim neduznim izgledom,i u stanju je izvuci sve kaj zeli od ljudi...
Pardon,bio je...
Zasto moram gubit ljude koje volim?
Smatrala sam ga najboljim...
Sjecam se toliko anegdota,od te kose njegove,osmjeha,zagrljaja,pa kad bi se opekao kavom,pa kad me poducavao kaj je to punc...
Pa kad je sa mojom sestricom motor kupovao...
Pa taj njegov fax...Jao,pa vjecni student :D
A uzivao je u zivotu...
Iako je imao tugu u sebi,a znam i zasto,uzivao je...
Volio je,i bio je voljen...
Prijatelju,Andjele,mishko moj neprezaljeni-VOLIM TE! I znam da si sretan,sad te tata pazi,a vas dvojica skupa pazite na sve ljude za koje mislite da zasluzuju...
Type O negative mishko moj :)
Da uzivas up there
Suspended In Dusk
"Damn me Father, for I must sin..."
Four centuries of this damned immortality
Yet, I did not ask to be made. Why?
I will never again feel your sun upon my face
Or the comfort of a grave
I am not alive and I am not dead
This is Hell on earth
How can I possibly explain this eternal youth?
When I can do nothing, but sit by
As my loves grow old and wither
And with each of them, take a fragment of my heart
And prolong this endless winder
It is October's perpetual agony
It is the shadow realm
Father, please forgive him
For he knows not what to do
With every victim I pray for my own death
And as much as I love the night
I curse the moon's eerie glow
Tis bloodlust that drags me to forever
The toxic rays of dawn that condemn me to limbo
I am forced to dwell in grey Autumnal twilight
I am suspended in dusk
Father, please forgive him
For he knows not what to do
Father, please forgive him
For he knows not what to do
Post je objavljen 13.11.2007. u 18:50 sati.