Ovdje bih trebalo pisati PRVI POST blablabla...
Ali nije mi ovo prvi post pa...
Samo nastavljam...
Lacuna Coil - Fragile
Mnogi ljudi koji se bave pisanjem inspiraciju pronalaze u smislu covjekova postojanja. U zivotu.Nista posebno, svakodnevni problemi,situacije i dogadaji im daju inspiraciju.
Zapravo,sve je to vrlo besmisleno. Sto god da netko napise i koliko to napisano imalo vaznost gotovo se nista nece promjeniti. Covjek je takav. Naravno,postoje iznimke.
Jer, covjek si samim rodenjem potpisuje ugovor kojim se obavezuje na smrt i cemu onda trud? Jedno sto mozemo uciniti je: Svoje kratko postojanje uciniti sto zanimljivijim, uzbudljivijim i vaznijim!
ZIVOT JE KRATAK!!! PREKRSITE PRAVILA!!
Meat Loaf – Did I Say That
So this is what it feel like to be the one left behind to give it all you’ve got and find
Out that you’re all ready changed your mind.
I asked my self do: I love you so much that I am willing let you go?
And at the tip of my tongue the answer was: Yes!
But at the bottom of my heart I’m wondering: Did I Say That?
Druga inspiracije proizlazi iz ljubavi. Ljubav kao savrsenstvo savrsenoga, divna i krasna. Ljubav kao najgora stvar na svijetu koju je covjek pronasao da sebi napakosti.Neki su ljudi naprosto ovisni o ljubavi i samo traze nekoga tko ce ih voljeti. I ja sam bila takva. I pronasla osobu.
I onda je on nestao..Jednostavno, odjednom nestao…
I ja sam time izgubila vjeru u ljubav i shvatila da je vezanje za nekoga u mojim godinama (Zapravo prije 20te covjek uopce ne bi trebao voljet!) besmisleno.
Jimmy C. u filmu The Crow – Revenge kaze: Vidio sam covjeka koji je sjedio i drzao svoje srce u rukama.
Upravo sada sam ja taj covjek. Drzim svoje srce u rukama i spremam ga na posebno mjesto.
Spremam ga za neke druge dane,za neko bolje vrijeme. Mozda naide netko tko ce mi vratiti vjeru u ljude i ljubav,ali do tada… Samo prijatelji i zabava!!! I nista vise nije vazno!
A ona pravila koja jos postoje krsim. Tek sada ime mog bloga ima smisla. Da,da…
I da, pocela sam o inspiraciji. Zapravo, danas je nemam. Sve sto sam napisala je NEINSPIRATIVNO i napisano bez ikakvog smisla. Napisala sam prvo sto mi je proletjelo glavom. Ali tako stvarno razmisljam…
E, PRODALA BIH DUSU VRAGU SAMO
DA TI PONOVNO OSJETIM MIRIS.
SAMO DA TI MOGU RECI KOLIKO
MI NEDOSTAJES.
KOLIKO MI NEDOSTAJES…
Sjedim pokraj tebe dopuštajući si da sanjarim kako mi vjetar umjesto tebe mrsi kose...
Sanjarim da tu ispod zvijezda ima netko tko će shvatiti bit mojih riječi napisanih na zgužvanom
papiru..
Vjerujem da si ti tu negdje, da želiš pokazati da znaš i ti voljeti poput strasnih ljubavnika...
Znam da sam te našla među izgubljenim ljudima dok si nosio jaknu preko ramena...
Sanjarim da letimo na duzi punoj sreće po kojoj padaju suze i uvelo lišće...
Čini mi se da čujem tvoj glas među zvucima ovoga svijeta gdje niti mreže čini bol i tuga...
Vjerujem da želiš kao i ja ući u svijet čarolije, koji čeka da ga netko otkrije i rasprši njegovo postojanje...
Želim da znaš da znam da si tu negdje, da hodaš malen ispod zvijezda dok uzalud rukama
hvatam snope svjetlosti...
(Ove stihove nisam pisala ja…)
Post je objavljen 13.11.2007. u 18:09 sati.