Marketing
Tragom srebrne svjetlosti...
Svuda oko mene mir i tišina...
Na stakleno britkoj površini vode
sjevernih mora vječnih uspomena,
što kožu mi bolno probada
tisućama bezosjećajnih oštrica,
a kosti mi okrutno pretvara
u beživotni skelet ledene osame,
samo se bljeska lelujavi odraz
zimskog zvjezdanog neba...
Kao brodolomnik sa Titanika
posljednjim atomima snage,
što očajnički pronalazim je
u rasutim krhotinama
kristalne čaše nezaborava,
iz koje su osmjesima sreće tekli
potoci crvenog vina ljubavi,
odupirem se snagom sopstvene volje
oktrutnoj igri sudbine...
Da li to sanjam ili stvarnosti je...
Sve ovo do prije neki trenutak
bilo je sasvim drugačije...
I kao da raspršilo se u trenu,
iako možda znao sam da jednom
putevi naši će postati stranci...
Nevidljive putokaze naših života
još prije ne znam kada
postavio je netko sasvim drugi...
Tužan jesam i osamljen sada,
oči moje dva plava su jezera suza...
Ali snage u meni još sasvim je puno,
znam i osjećam da moram dalje...
Zvijezde mojih besanih noći
put će mi sjajem osvijetliti novim...
Ja osjećam tu svjetlost modroga neba,
srebrnim prahom topline nježne
novi plamen upalit će srcem mojim...
Post je objavljen 13.11.2007. u 16:24 sati.