Pregled posta

...Poput lista na vjetru stojim u svijetu koji se okreće, prolazi. Trenuci su neuhvatljivi. Prolaze kroz prste poput pijeska, nemoguće ih je zadržati....

...ponekad se osjecam toliko ranjeno, toliko usamljeno.... ponekad bi jednostavno zaklopila oci i mislima odlutala tako daleko da se vise nikada ne bih vratila u stvarnost... u ovu surovu stvarnost zbog koje svaki dan iznova pozelim da sam netko drugi i da zivim totalno drugi zivot... u zadnje vrijeme mi se puno toga skupilo i jednostavno ne mogu razmisljati... ne mogu disati punim plucima i to je ono sto sputava moju dusu... osjecam se kao da sam zarobljena u okovama svemira... svemira koji me okruzuje...




...pogodi te jedna sitnica, pogodi te druga sitnica, a onda ti se kao secer na kraju na ledja natovari ogroman teret, a ti to sve bez suprostavljanja primas i nosis... ne, nije sve tako crno kao sto ja pisem, ali kada toliko stvari drzis u sebi, nakon nekog vremena te sve toliko pogodi i osjecas se kao da ti se cijeli svijet srusio...

...pocetak ovog posta napisan je jos davno, bio je spremljen negdje duboko u mojim mislima i sada je ponovo isplovio na povrsinu jer sam se opet nasla i takvom periodu... uvijek sam bila vise pesimist, nego optimist... koliko god sam se trudila svijet gledati sa vedrije strane, nekako mi to bas i nije polazilo za rukom... osoba koja sam bila i osoba u koju se pokusavam izgraditi dvije su, sasvim različite osobe... pretvorila sam se u cilj same sebe... sada sve vise pokusavam svijet gledati drugim ocima... tesko je i ponekad ne uspjevam te padam, ali uvijek iznova skupim snage za nastavak... svoju pognutu glavu podizem gore i nastavljam... ako zelim izgraditi novu sebe, mislim da je to dobar put prema tome i nadam se da cu u tome i uspjeti...