Dogodilo se to jednog lijenog poslijepodneva, točnije u četvrtak oko 18 sati, kada se još uvijek većina zaposlenih ljudi vraća svojim kućama u polovnim ili poslovnim vozilima, a antijunak naše kratke priče voli ipak prije neminovnog susreta sa suviše praznim stanom navratiti u svoj pankersku birtiju na tamnu belgijsku pivu.
U tu polumračnu birtiju, osvijetljenu tek sa posljednjim zrakama sunca koje su dopirale s užurbane ulice, ušla je toga dana lijepa, njegovana djevojka, duge pomno ispeglane smeđe kose, velikih zelenih očiju, vitkih nogu u izazovnim, a opet decentnim crnim mrežastim čarapama i visokim čizmicama od tamnosmeđe kože. Nosila je uredan, besprijekorno sašiven bež baloner i crnu suknju pristojne duljine do taman iznad koljena.
Da, i njemu je izgledala fino, njegovano i pristojno, poput uspješne mlade poslovne žene u ranim tridesetima, kakve bi on jedino mogao vidjeti na naslovnici nekakvog bussiness časopisa kakve zapravo nikada nije kupovao, a još manje čitao.
Objektivno gledajući, bilo je neobično vidjeti ju na takvom mjestu, no ona je mahnula šankeru kao da ga već zna i naručila upravo istu tamnu belgijsku pivu poput našeg antijunaka.
„Kao uvijek!“-uzviknula je šankeru. Čak štoviše, sjela je za šank, samo nekoliko barskih stolica udaljena od njega! Kako ju nikad prije nije primijetio? On skupi hrabrost pa joj, nakon što je ova dobila pivu i gotovo religioznim pokretima ruke natočila istu u čašu s vidnim izrazom olakšanja na licu koje itekako puno govori o jedva dočekanom kraju stresnog radnog dana, kimne.
Da, kimnuo joj je, na što ga je ova zbunjeno pogledala.
„Lijepo je vidjeti tako lijepu ženu kako pije odlično pivo, ako smijem pohvaliti tvoj izbor piva!“-započeo je razgovor i nasmiješio se.
Njena je reakcija bila itekako neočekivana ili preciznije rečeno, vrlo šokantna.
S izrazom očaja pogledala je u svoju punu čašu piva i glasno ispustila jedno beznadno: „Jooooooooooooooooooooooj!“ - koje kao da je trajalo cijelu vječnost.
„Jooooooooooooooj i ajmeeeeeeeee!“- nastavi ona vrlo glasno- „TO sam samo čekala! Cijeli dan sam samo čekala TVOJE odobrenje da popijem pivo! O, kako sam sada ponosna na sebe, što sam nakon svih sranja u životu, između ostalog i doktorata i raznog kurčevog usavršavanja i jebanja u glavu, nakon trideset i kusur jebenih godina, dvoje djece i usranog braka dobila potvrdu od nekakvog besposlenog, dosadnog geliptera da pijem dobro pivo! O, da samo znaš koliko mi to znači, TI moćni poznavatelju piva, TI svemoćni guruu od piva! Sada kada si mi TI rekao da znam odabrati pivo, e tek sada se osjećam vrijedno življenja! Ma odi kurac i ti i tvoje uplitanje u tuđe izbore, ukuse i živote! Vjerojatno se šatro jako dobro kužiš i u muziku, jel?! Da sada počnem cupkati i pjevušiti stvari od Anthrax izjavio bi mi ljubav, jel`da? Jel`da?! A onda bi se razočarao kada bi saznao da ne znam s kim je producent njihovog posljednjeg albuma još surađivao prije dvije godine i čija se sestra pokarala s bubnjarom iz benda i onda bi ja popizdila jer sam otkrivena, da, otkrivena sam u svoj svojoj gluposti i nedostojnosti da razgovaram sa takvim sveznadarom, sa takvim guruom od piva i muzike! Glupa sam! Au, kako sam glupa!“- vikala je iz petnih žila, krvavih očiju, a vratne žile samo što joj nisu probile kožu. Ustala se sa barskog stolca i otrčala do najbližeg zida bočno od šanka, započela žustro lupati glavom u isti i ne prestajući ga sumanuto gledati nastavila vikati: „Glupaaaa! Glupaaa sam! Glupaaa!“
Nastavila bi ona tako tko zna do kada, možda do puknuća lubanje, da on, zbunjenog pogleda, skamenjen od šoka i neugode, nije podvio rep i pokupio se iz birtije.
Na izlazu je sasvim tiho sebi u bradu promrmljao: „Stvarno si glupa.“.
Nikada ju više nije vidio u birtiji. Nikada više nije hvalio tuđe izbore piva.
Post je objavljen 13.11.2007. u 15:22 sati.